Manualna medicina – karika koja nedostaje

Manualna medicina predstavlja djelatnost koja se bavi dijagnostikom i terapijom reverzibilnih funkcijskih smetnji lokomotornog sustava metodama mobilizacije, manipulacije i masaže. Funkcijske smetnje (neadekvatna pokretljivost zgloba, a bez izrazitih patoloških promjena strukture; narušenost međusobnih odnosa struktura i funkcija lokomotornog sustava) najčešći su uzrok boli u lokomotornom sustavu, a bol je najčešći simptom funkcijske smetnje. Iako su pisani tragovi o manualnoj terapiji stari više od 3000 godina prije Krista, ona relativno kasno privlači pozornost službene medicine. U Londonu je tek 1965.god. utemeljena Međunarodna udruga za manualnu medicinu (FIMM: International Federation of Manual Medicine). U većini europskih zemalja sve je izraženija tendencija integracije manualne medicine u fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.

Manualna terapija provodi se poslije suptilnog manualnog pregleda koji omogućuje dijagnozu i najmanjih smetnji zglobne funkcije u kvalitativnom i kvantitativnom smislu kao preduvjeta ciljane terapije, a samo ciljana terapija jamči najbolje rezultate.

Zašto manualna terapija kod bolnih sindroma kralježnice i lokomotornog sustava?

Manualna terapija je dokazana kao vrlo uspješna metoda liječenja na tom području, puno učinkovitija od konvencionalne fizikalne terapije koja se često primjenjuje šablonski – bez individualnog pristupa. Najbolji rezultati postižu se u rješavanju upravo najčešćih sindroma i stanja: lumbago, lumboishijalgija, zglobne boli, bolova i parestezija (trnci) niz ruke i noge, bolova unutrašnjih organa uzrokovanih dislokacijom kralježaka, skolioza, lošeg držanja, glavobolje, vrtoglavice, spondilolisteze i dr.

Manualnom terapijom djelujemo na uzrok problema za razliku od alopatske (klasične) medicine koja djeluje samo simptomatski, tako da se u početku problema simptomi obično smire ali se kasnije najčešće pojavljuju ponovno i to u još jačem obliku. Problemi naposljetku zbog ne rješavanja primarnog uzroka prelaze u kronične tegobe ( koje se puno teže ili uopće više ne mogu riješiti).

Preventivno možemo manualnim tehnikama jako dobro djelovati na strukturu tijela u cilju sprečavanja, usporavanja ili ublažavanja mogućih ili vjerojatnih tegoba, i to prije nego što postoje bolni simptomi. Takav sistem preventivne dijagnostike i terapije u klasičnoj medicini nažalost ne postoji – pacijenti zato nikada ne odlaze liječniku kako bi mu on spriječio npr. bol u križima (takav zahtjev bi vjerojatno izazvao podsmjeh i čuđenje liječnika, iako je sa stanovišta manualne medicine potpuno opravdan i logičan), već onda kada imaju određenih tegoba.

Fizikalna terapija Zagreb

Manualna dijagnostika i terapija pripada najprirodnijem obliku liječenja funkcijskih smetnji lokomotornog sustava, bez farmakologije, skupe opreme i raznih zračenja.

Upotreba samo medikamentozne i fizikalne terapije kod bolesnika kojih je u kliničkoj slici, primarno, utvrđeno blokiranje (reverzibilne funkcijske smetnje) najčešće daje slabe rezultate, dok se manualnom terapijom brzo i elegantno rješavaju takvi problemi, pacijenti se brže osposobljavaju za rad.

Liječnici su često suočeni s neuspjehom medikamentozne i fizikalne terapije u bolesnika s bolnim sindromima kralježnice, a jedan od problema je dijagnostičke naravi. Često uzrok boli ostaje nepoznat i nakon iscrpne kliničke, neurološke, laboratorijske i radiološke obrade pa se liječnik mora zadovoljiti sindromskom dijagnozom (cervikalni, torakalni, lumbosakralni sindrom).

Alopatska medicina u svojoj nemoći rješavanja radikularnih sindroma (diskus hernije, protruzije) često pristupa operativnim zahvatima, sa vrlo upitnim rezultatima. Većina tih problema može se uspješno riješiti manualnom terapijom (neagresivnom) i trakcijom ekstenzomatom, bez opasnosti po zdravlje i život pacijenta.