Razlika između neoperacijske dekompresijske terapije kralježnice i klasične trakcije

Dekompresija je najučinkovitije neoperacijsko liječenje za teške slučajeve hernijacije kralježaka, stenoze (suženje) u području korjena živca, spondilolisteze (pomaka jednog kralješka u odnosu na drugi).

Ova napredna tehnologija omogućava popuštanje bolova kod pacijenta povećavajući prostor između kralješka povećavajući visinu diska.

Spinalna dekompresija je klinički dokazana terapija s učinkovitošću od 86%. Studije pokazuju da je u značajnom broju disk odgovoran za bol u lumbalnom dijelu/nogama , kao i u vratu/rukama. Kompresija povećava unutarnji tlak u disku uzrokujući moguće ispupčenje ( bulging ) ili protruziju ( hernijaciju ) hrskavičnog koluta.

Spinalna dekompresija obuhvaća funkcionalne i mehaničke aspekte diska. Studije potvrđuju značajno smanjivanje unutarnjeg pritiska u disku uslijed neoperativne diska, degeneracije međukralješčanog koluta (diska), arthiritisa na malim zglobovima dekompresije diska i živčanih korjenova.

Nasuprot tome, konvencionalna trakcija nikad nije dokazala smanjenje unutarnjeg pritiska u disku, čak suprotno, mnogi stari trakcijski uređaji zapravo povećavaju taj pritisak zbog refleksnog mišićnog spazma.

Naša kompjuterski kontrolirana oprema dizajnirana je da primjeni dekompresiju kralježnice bez refleksnih paravertebralnih mišićnih kontrakcija. Ona kontrolira varijacije u sili trakcije uklanjajući mišićnu zaštitu (napetost) koja je tipična u radu sa konvencionalnim trakcijskim uređajima. Programirani uzorci za postizanje i spuštanje trakcijske sile dozvoljavaju veću razinu spinalne dekompresije i rehidraciju diska.

Koja je razlika između spinalne (kralježnične) dekompresije i klasične trakcije kralježnice?

Svaka dekompresijska terapija je vrsta trakcije a svaka trakcije nije dekompresijska .

Trakcija je jednostavna trakcijska sila koja se primjenjuje na pacijenta u nakani rasterećenja zglobova tijela, mišića i drugih struktura. Biti ovješen na nogama naopačke je na primjer učestala metoda za djelovanje trakcije na kralješnicu. Iako različiti oblici trakcije postoje već 1000 godina, popuštanje boli nije dugotrajno. Čak je nekoliko studija pokazalo da je uobičajena trakcija neučinkovit oblik rješavanja bolova u vratu i leđima. Razlog je neočekivan, ali poprilično jednostavan. Naše tijelo reagira na statičko rasterećenje kralježnice kontrakcijom, stiskanjem mišića koji okružuju kralježnicu.

S time se ne postiže željeni efekt rasterećenja kralježnice, nego se pritisak zapravo povećava zbog povećanja pritiska unutar diska, a to ne dozvoljava disku da zacijeli i rehidrira se. S druge strane, spinalna dekompresija je modificiran, poboljšan oblik trakcije. Kompjuterska tehnologija se koristi za kontrolu varijacija u rasterećenju kralježnice, te se na taj način učinkovito izbjegava tjelesni odgovor u obliku mišićne kontrakcije. Terapeut može kontrolirati koliko snage istezanja pacijent osjeća, kao i koliko traje istezanje i koliko često će se ono ponoviti u intervalima.

U kliničkoj slici bolova u donjem dijelu leđa postoji značajna razlika između spinalne dekompresije i konvencionalne spinalne trakcije. Trakcija zakazuje u mnogim slučajevima jer uzrokuje podraživanje mišićnih receptora za istezanje koji onda uzrokuju kontrakciju paravertebralne muskulature, a taj mišićni odgovor zapravo uzrokuje povećanje pritiska unutar diska. Nasuprot tome, autentična dekompresija je postignuta stupnjevitim i izračunatim povećanjem sile istezanja. Visoko specijalizirani kompjuter mora usklađivati primjenu sile istezanja kako bi se postigao idealni učinak. S pravom dekompresijom, pritisak unutar prostora diska može biti snižen na – 150 mmHg. Prema literaturi, tradicionalna trakcija je dokazano manje učinkovita i biomehanički neprikladna za optimalne terapeutske rezultate. U stvari, jedna studija po Mangionu je zaključila da bilo koja korist proizašla od kontinuirane trakcije je ustvari proizašla zbog prisilne imobilizacije, a ne zbog stvarne trakcije. U drugoj studiji, Weber je usporedio pacijente tretirane trakcijom s kontrolnom grupom koja je imala simuliranu trakciju. Ta studija je pokazala da ne postoji značajna razlika između te dvije grupe. Istraživanje potvrđuje da tradicionalna trakcija ne provodi spinalnu dekompresiju - nasuprot tome, dekompresija, tj.olakšanje zbog distrakcije i pozicioniranja intervertebralnog diska i fasetnih zglobova lumbalne kralježnice, dokazana je učinkovitim tretmanom za hernijaciju diska i degenerativnu bolest održavajući negativni tlak unutar diska.

Kut dekompresije za aficiranu razinu uzrokuje negativan pritisak unutar diska koji stvara osmotski pad tlaka, te posljedično pritjecanje nutrijenata, vode i krvi u hernirani ili degenerirani disk dozvoljavajući zacjeljivanje.

Da li je DTK nešto novo ?

Da, iako je trakcijska terapija prisutna tisućama godina. Napredovanje u opremi i procedurama doveli su do dramatičnog unaprjeđenja učinkovitosti.

Zašto se dekompresijska terapija kralješnice (DTK) koristi relativno malo u službenoj medicini ?

Razloga je više:  1.) Većini liječnika ovaj pojam je prilično nepoznat. Liječnici su upoznati uglavnom sa klasičnom trakcijskom terapijom koja ne pokazuje ni približno tako dobre rezultate kao dekompresijska terapija, pa oni onda nemaju visoko mišljenje o trakciji kao nekoj učinkovitoj medicinskoj proceduri.

2.) DTK se počela ozbiljnije primjenjivati i znanstveno dokazivati u SAD-u tek zadnjih par godina. Za očekivati je da će u bližoj budućnosti dekompresijska terapija kralježnice i u Evropi postati stup fizikalne terapije u liječenju tegoba uzrokovanih degeneracijom diska i funkcionalnih poremećaja u kralješnici.

 Onaj tko se odluči raditi sa ekstenzomatima i DTK-om treba sav svoj profesionalni život posvetiti samo tome, jer treba puno znanja, iskustva, usavršavanja i ljubavi da bi se dobili dobri rezultati. Samo rad, godine iskustva i učenje su garancija uspješnih tretmana. Potrebna je potpuna posvećenost tom poslu. Nemoguće je iz knjige naučiti dobro provoditi DTK. Na dekompresijsku terapiju  kod npr. hernije diska gledamo kao na umjetnost pecanja: Svi imaju pribor i pecaju, ali svi ne love ribe. Svaka vrsta ribe i svako različito mjesto za pecanje, za uspješan lov iziskuju puno znanja, iskustva, strpljivosti i nadmudrivanja. Da bi se upecala i izvukla velika riba treba puno potezanja i popuštanja udice. Ne smije se ni pretegnuti ni popustiti. Za to treba osjećaj. Isto je i sa tretiranjem hernije diska, to je nevidljiva umjetnost, koja na kraju bude nagrađena  osmjehom olakšanja i sretnim pacijentom bez boli i bez operacije.

Galerija