Reumatoidni artritis je vrsta autoimune, kronične bolesti koja zahvaća zglobove. Može biti riječ i o zglobu šake ili stopala koje je zahvatila izuzetno jaka upala koja uzrokuje oticanje i bolove. Bolest je nepoznatog uzroka i čimbenika, a do sada je medicinski utvrđeno da nastaje kod ljudi koji ima genetsku vezu. Ovaj tip bolesti smatra se najčešćom upalnom reumatskom bolesti pa se u narodu često naziva „reumom“. Obično zahvaća otprilike nešto više od jedan posto populacije.
Reumatoidni artritis nastaje kada se membrana oko zlogba zadebljava zbog čestih i stalnih upala koje dovode do potpune izmjene kosti i hrskavice te na kraju posljedično uzrokuju promjenu i deformaciju zgloba. Najčešće se javlja u dobi između 20 pa do 40 godina te je učestalija kod ženske populacije nego kod muške. Čak i do tri puta veća pojavnost kod ljepšeg spola.
Simptomi reumatoidnog artritisa se pojavljuje postepeno uz određene lagane opće simptomi kao što su umor, malaksalost, povišena temperatura i gubitak tjelesne težine. Nakon prvotnih simptoma javlja se bol oko zglobova, oticanje i ukočenost. S vremenom bol postaje intenzivnije i može biti izražena u jutarnjim satima. Jutarnja ukočenost zglobova je najlakši način za prepoznavanje bolesti.
Zanimljivo je naglasiti kako su otekline vretenastog oblika i osim zglobova i šaka mogu biti zahvaćeni koljena, laktovi i ramena pa čak i u rijetkim slučajevima zglobovi grkljana što rezultira promuklošću.
S duljim vremenskim periodom spomenutih simptoma dolazi do smanjenja pokretljivosti te u konačnici deformacija koje su karakteristične za ovu bolest što umanjuje radnu sposobnost jer otežava primjerice hodanje ako je riječ i stopalima.
Povišeni CRP, razvoj anemije i povišeni trombociti su neki od prvi faktora kojima medicinska struka može ustanoviti ovu bolest, a poznati su Waaler Roseove i Latex test. Magnetska rezonanca, radiološke ili utrazvučne pretrage također mogu pomoći u utvrđivanju bolesti i određivanju dijagnoze.
Rano postavljanje dijagnoze u početnoj fazi je ključno jer se tako kontrolira upalni proces i tako se može spriječiti nastanak deformacija i razaranja hrskavice i zglobova. Za smirivanje upalnih procesa se daje imunosupresiv koji ima za cilj smiriti upalu, ali neki liječnici se služe i nesteroidnim antireumaticima koji također mogu imati protuupalne efekte.
Kineziterapija ili fizikalna terapija također mogu biti od velik pomoći kako bi se očuvala funkcionalnost zahvaćenog dijela tijela.
Naša vizija su sretni ljudi bez tegoba u kralježnici i lokomotornom sustavu.
Zbog toga stremimo postati jedan od vodećih centara za neoperativnu dekompresijsku terapiju
kralješžnice (DTK) i tretiranje skolioza u svijetu.