Manualna terapija po Kaltenborn/Evjenth pristupu specijalistički je dio mišićnokoštane fizioterapije koji se sastoji od diferencijalnog i specifičnog pregleda i terapije zglobova, mišića i perifernih živaca. Za razliku od klasične terapije koja koristi osteokinematski pokret za dobivanje pokreta u zglobu, manualna terapija koristi artrokinematski, translatorni pokret (trakcije i klizanja). Takav način pokretanja zgloba manje je invazivan i bolan od navedenog jer ne stvara pritisak na zglobnu hrskavicu te ravnomjerno napinje pasivne zglobne strukture. Pristup su 50 – tih godina prošlog stoljeća osmislili fizioterapeuti Olaf Evjenth i Freddy Kaltenborn iz Norveške. Pristup su kreirali iz postojećih znanja osteopatije, Cyriax pristupa, sportske fizioterapije i kineziologije.
Kaltenborn/Evjenth ima sustavni pristup pregleda gdje se počinje s diferencijalnim pregledom struktura koji mogu uzrokovati bol i ograničenje pokreta (zglob, mišić, živac). Za diferencijaciju zglobova koriste se provokacijski i opuštajući testovi uz primjereno kliničko razmišljanje. Kada se odgonetne u kojem je zglobu problem, počinje se sa specifičnim pregledom zgloba (uključuje aktivne i pasivne pokrete, ispitivanje krajnjeg osjeta, te translatornih pokreta).
Kada se nađe specifičan problem koji uzrokuje smanjenu funkcionalnu aktivnost, ide se ili na mobilizaciju, ako je problem hipomobilnosti, ili na stabilizaciju, ako je problem hipermobilnosti u zglobu. Za povećanje mobilnosti koriste se translatorne mobilizacijske/ manipulacijske tehnike zgloba. Manualna terapija po Kaltenborn/Evjenth pristupu koristi tri stupnja mobilizacije zgloba gdje se prva dva koriste za smanjenje boli, a treći za mobilizaciju zgloba koji je ograničen u pokretanju.
Manipulacija je slijedeći, četvrti stupanj mobilizacije i također se koristi za povećanje pokretljivosti zgloba kada treći stupanj ne daje rezultat.
Prilikom terapije mišića koriste se razne tehnike za mobilizaciju – funkcionalna masaža (Evjenth), frikcijska masaža (Cyriax), istezanje preko postizometričke relaksacije, zadržana frikcija na submaksimalno istegnutom mišiću i autoistezanje.
Za povećanje stabilnosti koriste se specifične stabilizacijske tehnike preko mišića. Ako se nađe problem živca, radi se dekompresijska terapija i to kaudalnom/ kranijalnom trakcijom, maksimalnim otvaranjem kanala gdje živac prolazi i klizanjem živca. Pozitivni znakovi oštećenja gornjeg motornog neurona kontraindikacija su za manualnu terapiju (ako problem prvo nije dijagnosticiran od neurologa). Na kraju, ponovnim translatornim gibanjem i funkcionalnim pokretom, ispituje se učinak terapije.
Naša vizija su sretni ljudi bez tegoba u kralježnici i lokomotornom sustavu.
Zbog toga stremimo postati jedan od vodećih centara za neoperativnu dekompresijsku terapiju
kralješžnice (DTK) i tretiranje skolioza u svijetu.