Križobolja ili lumbalni bolni sindrom (1)

Primjenjujući savjete i upute dobivene od zdravstvenog osoblja, bolesnik u sprečavanju križobolje najviše može pomoći sebi, a time i obitelji i društvu.

Nastojat ćemo ovim tekstovima uputiti širi broj čitatelja u načine prevencije, rano otkrivanje, pravilno liječenje i rehabilitaciju križobolje, lumboishijalgije, diskus hernije, vratobolje i mnogih drugih bolesti koristeći svoja profesionalna znanja i iskustvo, opisujući suvremene spoznaje o uzrocima, načinima i mogućnostima liječenja, ne samo na način klasične (alopatske) medicine već i iz kuta prirodnih metoda (nekonvencionalna medicina) koje zauzimaju sve više mjesta (manualna medicina (osteopatija, kiropraktika), homeopatija, kineska tradicionalna medicina, biorezonanca i dr.) u rješavanju zdravstvenih problema, često kao vrlo jednostavan i učinkovit način liječenja i prevencije.

Naglašavamo da u prevenciji i liječenju bolnih sindroma kralježnice posebno važnu ulogu ima samozaštita, u ovom slučaju najbolje stoji ona narodna – «Pomogni si, pa će ti i Bog pomoći».

Primjenjujući savjete i upute dobivene od zdravstvenog osoblja, bolesnik u sprečavanju križobolje najviše može pomoći sebi, a time i obitelji i društvu. Treba znati da lijekovi i različite preporuke ne mogu same riješiti problem već glavni i najzainteresiraniji član preventivno- rehabilitacijskog tima treba biti sama osoba sa bolnim sindromom. Nažalost moram reći da većina osoba ide linijom lakšeg otpora i očekuje od svog liječnika ili terapeuta da dobije «čarobnu tabletu» ili «čarobnu terapiju» koja će problem riješiti umjesto njih, a one će se i dalje ponašati i raditi kao ranije. Često u početnim fazama sindroma uspješno djeluju -tablete, masaža, fizikalna terapija - ali one samo smire simptom bola i obično ne djeluju na uzroke križobolje (o njima ću pisati kasnije) koji ostanu skriveni i «pritajeni», čekajući kad će opet napasti u još većem i širem obimu. Zato je važno osobu uputiti u postupke koji će pomoći u prevenciji i rehabilitaciji bolnih sindroma kralježnice kako bi znala spriječiti razvoj novih napadaja sindroma. Medicinski postupci u preventivnom i terapijskom smislu utječu na dužinu i kakvoću života. Rano otkrivanje bolesti izrazito povoljno djeluje na mogućnost ranog izlječenja bez posljedica u dužinu i kakvoću života. Poduzimanjem preventivnih mjera sprječava se razvoj bolesti. Kada se medicinsko znanje ne koristi u cijelosti i kada mogućnosti ne postoje za to, bolest može štetno utjecati na zdravlje.

Stalan porast reumatskih tegoba i reumatskih bolesti odraz je povećanja prosječne životne dobi stanovništva i općeg porasta životnog standarda. U Hrvatskoj je prosječna životna dob preko 70 godina, a većina se reumatskih bolesti javlja nakon 45-e godine života. Produženjem prosječne životne dobi povećavaju se i mogućnosti obolijevanja od raznih reumatskih bolesti pa tako i križobolje i vratobolja. Bolna križa ili križobolja problem su stoljeća u civiliziranom, tehnički visoko razvijenom društvu. Gledajući statistike vidimo da svaki odrastao čovjek u toku života tri puta pati od bolnih križa ili može značiti i da od tri čovjeka jedan pati devet puta. Svaki četvrti bolesnik koji odlazi reumatologu odlazi zbog križobolje. U ukupnoj učestalosti bolovanja od reumatskih bolesti najviše otpada na kralježnicu. Neke statistike iznose podatke da između 50 i 80 % stanovništva razvijenih industrijskih zemalja boluje ili je bolovalo od križobolje. Troškovi liječenja bolnih križa i troškovi zbog izostanka s posla su ogromni, za primjer navodim da su jedne kalendarske godine u SAD-u iznosili nevjerojatnih 14 milijardi dolara. Prema tome bolna križa su i te kako velik socioekonomski problem.

Današnji čovjek se sve manje kreće i sve manje koristi svoje zglobove. Životne i radne navike koje su sve statičnije (sjedenje u automobilu, na radnom mjestu, uz TV) i neprilagođene normalnoj anatomskoj i funkcionalnoj predispoziciji fiziološkog opterećenja kralježnice, neminovno vode k prevelikom naprezanju, deformacijama, te smanjenju prirodne otpornosti i mogućnosti kralježnice da se prilagodi novim okolnostima – bol je znak da je takvo stanje već nastupilo. Upravo su ti mehanički razlozi i najčešći i najvažniji razlog pojave bolnih leđa (98 %). Sjedilački način života pridonosi propadanju skeletnih mišića, koji se na rukama i nogama zbog neupotrebe ne razvijaju dovoljno. Fizički izgled čovjeka se u zadnjih sto godina promijenio (tjelesna se težina povećava) jer se razvija umno, a tjelesno sasvim propada i brže stari. Bolna križa tako postaju sve važniji predmet zanimanja suvremene medicine i cjelokupnog društva u rješavanju ovog problema koji prijeti daljnjem razvoju. Bolni sindromi kralježnice javljaju se sve češće kod srednjeg i mlađeg naraštaja, već između 20-e i 30-e godine života. Tako posljedice bolnih leđa postaju sve ozbiljnijim problemom s nepredvidljivim posljedicama na životni put, razvoj i napredovanje, kako pojedinca, tako i društva u cjelini. Smanjujući životno zadovoljstvo, ambicije, mentalni i fizički doprinos pojedinca, bolna su leđa problem koji traži učinkovito i brzo rješenje.

Ovaj i slijedeći tekstovi rezultat su mojih težnji da doprinesem zajedničkim nastojanjima (bez uključenja osobe koja je podložna bolnim stanjima nema ni primarne ni sekundarne prevencije) za svladavanjem ovog i drugih zdravstvenih problema.

Prije nego krenemo u problematiku oko križobolje, podsjetit ćemo se najprije anatomije kralježnice radi lakšeg razumijevanja.

Kralježnica je građena od kralježaka i međukralježničkih ploča (diskova). Čine ju 33–34 kralješka : 7 vratnih, 12 prsnih, 5 slabinskih, 5 krstačnih i 4–5 trtičnih. U prsnom dijelu se na svaki kralježak sa strane prihvaćaju rebra .Ispod slabinskog dijela kralježnice nalazi se krstačna kost koja je klinasto usađena između zdjeličnih kostiju i prenosi težinu tijela na noge.

Krstačni kralješci sraštavaju i čine krstačnu kost (os sacrum) kao i trtični koji sraštavanjem čine trtičnu kost. Kralježnica čini osovinu čovjekova trupa i izvanredno je gibljiva – dok je zdrava. Svaka kretnja kralježnicom je zapravo zbir pojedinih manjih pokreta što se odvijaju između dva susjedna kralješka, a omogućuju ih strukture koje se nalaze u tom međuprostoru.

Međukralježnički disk se sastoji od dva dijela, vanjskog vezivno-hrskavičnog prstena (1) i unutrašnjeg središnjeg dijela, jezgre (2). Jezgru čini žućkasto želatinasta masa koja sadrži mnogo tekućine. Okruglasta je, elastična i djeluje kao «kuglični ležaj» koji omogućuje kretnje među susjednim kralješcima, a ujedno služi i kao amortizer koji ublažava sva opterećenja na kralježnici. Oko nje je vezivni prsten koji je veoma čvrst jer mu se niti ukrižuju i urastaju u kost trupova susjednih kralježaka i tako sprečavaju da jezgra pri naglim pokretima ili opterećenju ne isklizne sa svoga mjesta. Gledano u cijelosti disk je vrlo elastičan pa dopušta pokrete između kralježaka i djeluje na ublažavanje pritisaka. Veličina i debljina diskova je različita u različitim dijelovima kralježnice. U donjem su slabinskom dijelu diskovi veći i deblji nego u ostalim dijelovima. Što postajemo stariji to diskovi sadrže manje vode, postaju ravniji, niži, manje elastični i manje otporni pa je to jedan od razloga zašto stariji ljudi s godinama postaju niži i češće pate od križobolje i sindroma vratne kralježnice. Disk je još pojačan okolnim ligamentima i vezivnim tkivom (3). Iza trupova kralježaka nalazi se kralježnični kanal gdje je smještena kralježnična moždina koja je zaštićena čvrstom ovojnicom. Iz kralježnične moždine izlaze motorički živci za mišiće i osjetni živci koji prenose osjet iz kože, mišića i drugih tkiva u mozak

Galerija