Vrtoglavica

U  nekoliko  slijedećih  tekstova opisivat  ću  problem  vrtoglavice (lat. vertigo), i to onih koje nemaju nikakvih  objektivnih  kliničkih negativnih nalaza. Vrlo često  imamo pacijente koji se žale  na  vrtoglavicu  (imaju  ih ponekad i godinama) i koju uz svu medicinsku pomoć ne mogu riješiti.

Prođu  cijeli  niz  pretraga,  koje najčešće  ne  pokažu  ništa,  a  ako  i pokažu  (RTG, MR) da se eventualno radi o degenerativnim promjenama navratnoj kralješnici ili neki manji problem  u  protoku  krvi  kroz vertebralne (vratne) arterije, pravog rješenja obično nema. Najčešće se propisuje
medikamentozna terapija (Betaserc, Ginko), a ponekad se preporučuje i vježbanje  vratne  kralješnice,  koje često dovodi do pogoršanja  stanja.
Primijetili  smo  da  se  u  mnogim slučajevima vrtoglavici pripisuje psihički uzrok,  jer  se drugi uzrok ne nalazi.
Postavlja se pitanje: što uzrokuje takove vrtoglavice i što učiniti da se one otklone ? Odgovori na ova pitanja su vrlo jednostavna.
Ova rečenica zvuči nevjerojatno, ali iza ove rečenice stoje stotine uspješno riješenih „zagonetnih“ vrtoglavica.
Kao što mnoge naočigled komplicirane stvari  imaju  jednostavno  rješenje,  tako i ovaj problem  ima  svoje  jednostavno  rješenje.
Odgovor  na  prvo  pitanje  je  da  cervikogenu  vrtoglavicu  najčešće  uzrokuje funkcionalni  blok  u  stražnjoj  atlantookcipitalnoj  opni  (lat.  membrana atlantooccipitalis posterior) kroz koju prolaze vertebralne arterije. Često zbog opterečenosti položajem glave  (pri  radu za  računalom, pisanju, prisilnom pognutom položaju (frizerke, stomatolozi, radnici za proizvodnom trakom, tekstilni radnici)), trzajnom ozljedom (saobračajna, skakanje u vodu na glavu, nošenje kacige), nahladom vratnog dijela  (znojenjem, propuh) dolazi do stezanja stražnje ligamentarne opne, a time i do pritiska na krvne žile koje više  ne mogu  normalno  obavljati  svoju  funkciju  opskrbe  krvlju. Vertebro-bazilarni  arterijski  sistem  sa  svojim  granama  opskrbljuje  krvlju  mnoge dijelove produžene moždine, dijelove malog i velikog mozga,te neke jezgre kranijalnih živaca  (više o  tome u  idučim  tekstovima).Kada se stražnja opna nalazi u  takovom spastičnom stanju govorimo da se radi o funkcionalnom bloku,  jer se stanje može vratiti na normalu, a nema nikakve patologije.  Zato  što  nema  patološkog  stanja,  funkcionalne  blokove  je nemoguče dijagnosticirati uobičajenim medicinskim pretragama (RTG, MR, CT, krvne pretrage, kolor dopler  ). Nažalost  liječnici  nisu  educirani  za  dijagnosticiranje  i  prepoznavanje
funkcionalnih  blokova,  kao  ni  za  njihovo  rješavanje,  iako  su  funkcionalni blokovi u mišičnom,  ligamentarnom  ili vezivnom  tkivu vrlo česti  i mogu uzrokovati velike i objektivne zdravstvene  tegobe. To je problematika koja će se u budučnosti morati riješiti, vjerojatno kroz educirane visokoobrazovane fizioterapeute  (na podrućju manualne medicine)  jer  su  liječnici objektivno preopterečeni  i  sadašnjim obvezama.
Nastojat čemo kroz kongrese i stručne skupove ovaj problem približiti široj medicinskoj zajednici kako se ne bi uzalud trošio novac na skupe pretrage i medikamente, kako bi se pacijenti što prije mogli vratiti u stanje bez  tegoba,  jer je  i  dijagnosticiranje  i  rješenje  jednostavno.  Za  dijagnosticiranje  je potrebno pacijenta postaviti u ležeći položaj sa zarotiranom glavom   u jednu stranu i lagano ući prstom između spoja glave i prvog vratnog kralješka (lat. atlas)   u nivo  ispod mišića  (u  atlantookcipitalni  zglob) kako bi  se osjetila napetost  membrane  (ligamenata),  koja  se  manifestira  većom  ili  manjom bolnošću na dodir, te onda to ponoviti sa drugom stranom. Bol na tom mjestu nam  je  siguran znak  spazma  stražnje opne. Rješenja  za  ovaj  problem  ima  više,  ovisno  o  stupnju  tenzije  ligamenata. Pokazale su se uspješne mnoge vrste manualne terapije (masaža toga dijela vrata, osteopatija, kiropraktika). Svoju  djelotvornost  u  ovim  slučajevima  pokazala  je  i  akupunktura.
Akupunkturna točka (kineski Tianzhu) BL 10 (franc. VU 10 zvana. „nebeski prozor“ anatomski odgovara projekciji arterije vertebralis. Ima izravni učinak na  parasimpatikus  i  njegove  funkcionalne  poremečaje  ,  vertigo,  spazam unutarnjih šupljih organa i ošita. Tretiranje ove točke akupunkturnom iglom u kombinaciji  sa  drugim  akupunkturnim  točkama  daje  odlićne  rezultate  kod okcipitalne (zatiljne) glavobolje, ukočenosti zatiljka, cervikodorzalgije (upale vratnih  mišiča  i  živaca),  akutnog  tortikolisa  (krivog  vrata),  skapularne neuralgije  (bol  ide prema  lopaticama). Mi u Nado centru ovaj problem  rješavamo  intermitentnim  istezanje vratne kralješnice ekstenzomatom.  Iskustvom  i  radom  smo usavršili  tehniku  istezanja kojom  se  relativno brzo  (1- 5  terapija)  , bezopasno  i učinkovito otklanjaju vrtoglavice  uzrokovane  funkcionalnim  blokovima  u  ligamentima. Ukoliko postoje funkcionalni blokovi udruženi sa nekim drugim problemima kao npr. degenerativnim promjenama na vratnoj kralješnici onda se terapije rade duže (prosječno 10 kroz 2 mjeseca). Ponekad kombiniramo trakcijsku terapiju vratne kralješnice sa akupunkturom
radi bržeg oporavka pacijenta. Ove metode su naročito učinkovite u akutnim stanjima (do 7 dana), gdje se već sa 1 – 3 terapije dolazi do potpunog gubitka simptoma vrtoglavice, mučnine, malaksalosti  ili vratobolje. Dvije vertebralne (vratne) arterije polaze s gornje strane potkljućne arterije
blizu njezina početka, svaka sa jedne strane tijela, ulaze u poprečne nastavke (lat.  processus  transversus)  vratnih  kralješaka,  počevši  od  6-og  (C6),  idu prema gore sve do istoimene brazde na prvom vratnom kralješku (lat. atlas) kroz dio membrane  atlanto-okcipitalis  i duru mater  (ovojnica koja obavija leđnu moždinu) te između   stražnjeg   luka atlasa i zatiljne (okcipitalne) kosti ulazi kroz veliki otvor (lat. foramen magnum) na lubanji u kralježnični kanal. U  lubanji  se  dvije  kralješnićne  (vertebralne)  arterije  spajaju  u  osnovićnu arteriju  (lat.  arteria  basilaris),  koja  sudjeluje  u  oblikovanju  Wilisova arterijskog prstena  (lat. circulus arteriosus cerebri).

Klinička  slika
Klinički sindrom vertebo – bazilarne (VB) insuficijencije čine:
- vrtoglavica (vertigo) je najčešći simptom VB insuficijencije. Bolesnik ima utisak da se predmeti okreću oko njega (objektivni vertigo) ili da tone,
pada  (subjektivni  vertigo).  Može  biti  pračen  mućninom,  povračanjem, malaksalošću.
-  prolazni  poremečaji  vida  -  bljesak,  boje,  ispad  djela  vidnog  polja,
hemianopsija  (ispadi  polovine  vidnog  polja),  potpuni  gubitak  vida.  Ovi poremečaji nastaju zbog  ishemije u podrućju arterije cerebri posterior
- ataksija ( teturav hod)
- sinkope (kratkotrajan gubitak svijesti), zbog oštečenja sinkopalnog refleksa u produženoj moždini
- “drop” ataci – nagli gubitak snage u nogama i pad, bez gubitka svijesti, zbog ishemije piramidnih puteva u području ponsa
- diplopije (duple slike)
- dizartrija (otežan izgovor)
- prolazna ošteæenja kranijalnih živaca
- prolazna gluhoća
- okcipitalne (zatiljne) glavobolje
- tranzitorna globalna amnezija
- hemipareza (oduzetost polovine tijela)
- hemianesðtezija (gubitak osjećaja dodira na polovini tijela)