Terapije

Terapije i dijagnostika

DEKOMPRESIJSKA TERAPIJA KRALJEŽNICE (DTK)

Dekompresijska terapija kralježnice, za razliku od klasične fizikalne terapije koja uglavnom djeluje samo na smanjenje simptoma,  ima prednost u primjeni jer je usmjerena na otklanjanje uzroka.

Riječ je o učinkovitoj neoperativnoj metodi rješavanja problema   bolova u križima koji se šire prema nozi, išijasa, bolova u vratnoj kralježnici, glavobolja, vrtoglavica, šumova u ušima, trnaca duž ruku i skolioze. U 85 posto slučajeva dekompresijska terapija kralježnice odgađa operacije zahvate, za razliku od klasične fizikalne terapije koja uglavnom djeluje samo na smanjenje simptoma.

OD BOLESTI KRALJEŽNICE DANAS BOLUJE SVAKA 10 OSOBA

Ove bolesti uzrok su tri milijuna hospitalizacija u Hrvatskoj godišnje, što nas smješta u sam europski vrh po oboljenju koje drastično smanjuje radnu sposobnost i kvalitetu života. Danas su bolovi u leđima jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku te najčešći razlog izostanka s posla, a uzroci boli mogu biti razni, često profesionalno uvjetovani, bilo da se radi o pretežno sjedećem načinu života ili pak intenzivnoj fizičkoj aktivnosti. Bolesti kralježnice, osim što stvaraju velike zdravstvene tegobe, sa sobom nose i niz popratnih troškova koji mogu biti prilično veliki: troškove bolovanja, liječenja, operativnih zahvata i rehabilitacije.

PREVENCIJA JE I DALJE NAJBITNIJA

U sprječavanju nastanka tegoba vezanih za kralježnicu prevencija je i dalje najbitnija – treba izbjegavati dizanje većeg tereta u sagnutom položaju i duže sjedenje, dok pravilno vježbanje i rekreativno bavljenje sportom s druge strane mogu biti itekako dobra prevencija. No, kad je problem već prisutan, tu je fizikalna terapija i njezine metode pomoću kojih je moguće otkloniti bol te čak izbjeći i operaciju.

NADO KONCEPT LIJEČENJA

Poliklinika NADO je usko specijalizirana za liječenje raznih oblika poremećaja kralježnice. Bavimo se predoperativnom, postoperativnom i sportskom rehabilitacijom, a poseban naglasak je na dekompresijskoj terapiji kralježnice (DTK) koju smatraju učinkovitijom od pomoćnih procedura u fizikalnoj medicini i rehabilitaciji. Najveći smo centar u EU za neoperativnu dekompresijsku terapiju kralježnice, i prvi u Hrvatsku uvodimo takvu vrstu terapije, te stvaramo naš koncept liječenja – NADO KONCEPT LIJEČENJA. U posljednjih 17 godina, koliko već djelujemo, obavili smo stotine tisuća postupaka dekompresijske terapije kralježnice.

Udarni val je akustični fokusiran val koji prenosi veliku količinu energije na bolno mjesto. Ova energija pospješuje proces prirodnog cijeljenja, liječenja, obnavljanja i oporavka na tetivama i mekom tkivu. Terapija udarnim valom primjenjuje se kod kroničnih upala tetiva i njihovih hvatišta, sa ili bez kalcifikata. Ona se koristi kao alternativa operativnom zahvatu, a poslije neuspjelih ostalih uobičajenih konzervativnih terapijskih metoda.

PREDNOSTI TERAPIJE UDARNIM VALOM

  • Brzo i učinkovito uklanjanje boli
  • Obnavljanje pokretljivosti
  • Neinvazivan tretman
  • Bez anestezije, bez lijekova
  • Potrebna su svega 3-5 tretmana
  • Nema nuspojava

Terapija udarnim valom primjenjuje se kod kroničnih entezopatija i tendinopatija (upala tetiva i njihovih hvatišta), sa ili bez kalcifikata. Ona se koristi kao alternativa operativnom zahvatu, a poslije neuspjelih ostalih uobičajenih konzervativnih terapijskih metoda.

DIJAGNOZE KOD KOJIH JE INDICIRANA PRIMJENA TERAPIJE UDARNIM VALOM SU:

  • Lateralni epikondilitis (“teniski lakat”)
  • Medijalni epikondilitis (“golferski lakat”)
  • Patelarni apicitis (“skakačko koljeno”)
  • Plantarni fascitis (“petni trn”)
  • Medijalni tibijalni stress sindrom (“trkačka potkoljenica”)
  • Sindrom rotatorne manšete
  • Tendinitis calcarea (“kalcifikat u ramenu”)
  • Achillodynia (upala ahilove tetive)
  • Bolna prepona
  • Periostitis (“upala pokosnice”)
  • Pseudoartroze (nesrasli lomovi kostiju)

Terapija udarnim valom dostupna u našoj poliklinici u Zagrebu po cijeni od 300,00kn po jednom tretmanu ili 1200,00kn paket od 5 tretmana. Ukoliko imate problema sa kalcifikatima, petnim trnom ili sličnim, ovo je terapija za Vas! Riješite se bolova brzo i bez čekanja!Za sve daljnje informacije obratite se našem ljubaznom osoblju na 0800 222 333 ili 01/6408 555

PRP ili ACP terapija (autologna kondicionirana plazma) nova je medicnska tehnologija koja se koristi u liječenju ozljeda mišično-koštanog sustava, kao i na području esetetske medicine, a najčešće se koristi u rehabilitaciji sportaša, rekreativaca kao i kod osoba koje nisu sportski aktivni.
Izuzetan je uspjeh ova terapija pokazala kod patoloških stanja, jer je vrijeme oporavka kod pacijenata značajno smanjeno. Već nakon nekoliko dana primjenom “ACP ili PRP terapije” primjećuje se oporavak pacijenata.

Područje sportske medicine napreduje brzim tempom i ohrabruje mnoge ljude, od sportski aktivnih do opće populacije, kako bi sudjelovali u djelatnosti aktivnih i zdravih. Međutim, povećanje tjelesne aktivnosti rezultiralo je porastom ozljeda mišićno-koštanog sustava.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nedavno je istražila da ozljede mišično-koštanog sustava utječu na ljude diljem svijeta i najčešći je uzrok dugoročne boli i tjelesnog oštećenja. Ozljede mekok tkiva kao što su ligamenti i tetive, predstavljaju 45% ozljeda mišičnog-koštanog sustava. Plazma bogata trombocitima (PRP ili ACP terapija) koristi se u liječenju mnogih mišično-koštanih ozljeda uključujući tetive i zglobove. Obično je potrebno 4 do 6 tretmana (injekcija).

Postupak:

  • Pacijentu se u ordinaciji uzima mali uzorak krvi iz vene sa iglom i posebnom konstruiranom špricom.
  • Krv se pomoću posebnog sustava za centrifugiranje odjeljuje.
  • Prilikom tog procesa iz krvi se izdvajaju koncentrirani eritrociti, plazma sa niskim trombocitima i plazma bogata trombocitima i faktorima rasta koji se ubrizgavaju u povrijeđeno ili oštećenbo tkivo.
  • Kompletan proces radi se pod stručnim vodstvom, a cjelokupan proces u pravilu traje manje od 20 minuta.

Indikacije za ACP ili PRP terapiju su:

  • teniski lakat (epikondilitis)
  • golferski lakat (medialni epikondilitis)
  • skakačko koljeno (patellar tendinosis)
  • ahilova tetiva( achilles tendinosis)
  • mišići stražnje lože
  • osteoarthritis (kuk, koljeno..)

ACP ili PRP terapija se također primjenjuje (dozira) u:

  • tetivu
  • mišić lista
  • kvadriceps

U Poliklinici Nado radimo detaljnu fizioterapeutsku procjenu za djecu i adolescente koji imaju loše držanje ili fiksiranu devijaciju kralježnice (kifozu ili skoliozu).

Uz preciznu anamnezu pacijenta, bilježeći rizične čimbenike (nagli rast, godište, Risserov znak, obiteljsku anamnezu, bolnost, prvi menstrualni ciklus kod djevojčica, sportske aktivnosti i dr.) radimo fizioterapeutsku procjenu i ispitivanje koštano mišićnog sustava. Promatranjem asimetrije ramena, lopatica, linija struka, nagiba zdjelice, duljine ekstremiteta izvodimo Adamsov test preklona i utvrđujemo da li se radi o skoliotičnom ili kifotičnom držanju, ili fiksiranoj devijaciji.

U slučaju pozitivnog testa radimo i snimanje kralježnice vrhunskim optičkim skenerom Formetric 3D i 4D sustavom. Potpuno sigurno, bezopasno, precizno i bez ionizirajućeg štetnog zračenja, u 40 msek kompjuter snimi 25 tisuća točaka na trupu i radi animaciju kralježnice u 3D ili 4D projekciji. S tim snimanjem vidimo svaki otklon od težišnice (lateralnu devijaciju), rotaciju svakog pojedinog kralješka, kut kifoze, lordoze, duljinu trupa i mnogo drugih podataka koji nam daju potpuni uvid i evaluaciju pacijentovog stanja prije i nakon tretmana.

U suradnji sa cijelim stručnim timom naše poliklinike (ortopedom, fizijatrom, neurokirurgom, osteopatom, manualnim terapeutima) radimo i provodimo dekompresijsku terapiju kralježnice te grupne vježbe do 6 pacijenata kao i individualne treninge.

Ciljane vježbe prilagođene su individualnoj dijagnozi, kondiciji i dobi pacijenta. Posebno radimo na autoelongaciji trupa, defleksiji, učenju pravilnog rotacijskog disanja, jačanju slabih i istezanju skraćenih mišića. Cilj nam je spriječiti progresiju skolioze ili kifoze , ojačati stabilizatore kralježnice, učvrstiti paravertebralnu muskulaturu, održati kapacitet pluća i korigirati posturu.

Formetric 3D/4D sistem mjerenja je specijalno razvijen za brzo, bezkontaktno i neradijacijsko statičko i dinamičko mjerenje površine leđa i kralježnice. Nudi 3D i 4D analizu posture, forme kralježnice i funkcijskih parametara, te vizualizira jedinstvenu 3D rekonstrukciju površine leđa i kralježnice.

Objektivni klinički parametri skolioze, kifoze, lordoze, spinalne rotacije i drugi klinički relevantni parametri kalkulirani su sa vrlo visokim stupnjem preciznosti, i mogu se koristiti u dijagnozi, studijama, fizioterapiji, rehabilitaciji i drugim kliničkim primjenama. Sasvim nova 4D tehnologija omogućava korisniku analizu i dokumentaciju pokreta i stanja leđa i kralježnice. Formetric sistem analizira površinu leđa, sofisticiranim, automatskim putem bez potrebe za manualnom fiksacijom markera na kralješcima. Anatomske pozicije kralježaka, i rotacije automatski se detektiraju pomoću rekonstruirane visoko-rezolutne površine i anatomskim i patološkim modelima znanja.

Model rezultata pokazuje kompletnu formu i podatke mjerenja pregledane kralježnice i pelvisa. Pomoću 4D aplikacija svaka serija pokreta biti će iskorištena i prikazana na ekranu. Rang aplikacija može se proširiti kroz elektronsko podizanje platforme, koja dijagnosticira razlike duljina nogu i njihovu točnu korekciju, npr. ortopedske cipele itd. Platforma je podesiva u sve 3 dimenzije kako bi simulirala pronaciju, supinaciju ili podešenja samo peta ili ristova.

APLIKACIJE

  • objektivna i kvantitativna mjerenja statike i posture
  • kompjuterizirana 3D-rekonstrukcija kralježnice uključujući rotacije svih segmenata kralježnice
  • visoki senzibilitet i reprodukcija pregleda
  • objektivna definicija kliničkih diferencija u duljini nogu, pelvisnog tilta, itd.
  • mjerenja i praćenja skolioze
  • mjerenja i praćenje kifoze i lordoze
  • prilika za prepoznavanje statike cijelog tijela i predoperativnog plana
  • postoperativna mjerenja u cilju poboljšanja rehabilitacije
  • planiranje i praćenje procedura fizioterapije
  • unutarnje upravljanje propisima (receptima)

PRIMJERI REZULTATA – PODACI MJERENJA:

  • duljina trupa VP-DM: 460 mm
  • udaljenost ulegnuća DL-DR: 91 mm
  • disbalans trupa VP-DM: Tilt -8 mm
  • pelvisa DL-DR: Torzija -3 mm
  • pelvisa DL-DR: Površinska -1.4°
  • rotacija (rms): Površinska 9°
  • rotacija (max): -20°
  • lateralna devijacija (rms) 15 mm
  • lateralna devijacija (max) 32 mm
  • apex kifoze KA Točka: -69 mm
  • infleksije ITL Apex lordoze: -246 mm
  • LA Kut kifoze ICT-ITL: -398 mm
  • (max) Kut kifoze: VP-ITL 43°
  • kut kifoze VP-T12: kut 39°
  • lordoze ITL-ILS (max): kut 35°
  • lordoze ITL-DM Kut lordoze: 42°
  • T12-DM 40°

OPTIČKA STATO-DINAMIČKA ANALIZA KRALJEŽNICE I POSTURE
3D/4D formetic sistem mjerenja je vodeći svjetski sistem za optička 3D mjerenja leđa i kralježnice.
U jako uskoj kooperaciji sa vodećim svjetskim sveučilištima i u projektima sa Europskom zajednicom tehnika je u tekućem procesu razvoja. U budućnosti nove kliničke aplikacije biti će stvorene. Integracija drugih sistema mjerenja, npr. pedobarografija, su važna poboljšanja u pružanju kompletnih solucija mjerenja korisniku. Potpuno kompjuterizirani sistem unutarnjih propisa u samo jednom primjeru aktualnog razvoja. Razvojni tim iz tvrtke DIERS fokusiran je na proširenje vodeće pozicije u ovom području na čijoj centralnoj poziciji je statična i dinamična funkcija kralježnice.

FORMETRIC 3D MJERENJA
Pacijent stoji u prirodnom stojećem položaju, u distanci od 2 m ispred 3D opreme za skeniranje. Skener se može podići na visinu pacijenta. Vrijeme skeniranja za jednu sliku je vrlo kratko (40 ms), radi eliminacije umjetnih pokreta.Rezultati i protokoli analize dostupni su odmah nakon skeniranja.

IZVOĐENJE 4D TEHNOLOGIJE
Dinamično mjerenje velikih područja poput leda i volumen u 3D aplikacijskim tehnikama.
Za novu 4D tehnologiju realizirane su sljedeće kliničke aplikacije:
Prosječnost:
Varijacije između različitih statičkih pregleda je u x-zrakama i također optičko 3D mjerenje.
Sa novom 4D tehnologijom moguće su sekvence pregleda. U sljedećim prosječnim procesima nesklad posture biti će reduciran a kvaliteta kliničkih rezultata biti će unaprijeđena.

MATTHIASS TEST
4D tehnologija je idealna za registraciju ljudske posture kroz definirani vremenski period. Jedan primjer je realizacija Matthiassovog testa.
U vremenskom razmaku od npr. svake 3 sekunde, kompjuter realizira 3D slike koje se mogu analizirati odmah nakon završetka pregleda.

ANALIZA POKRETA
Kontinuirani pokreti tijela (volumna mjerenja) Mogu se snimiti i analizirati pomoću 4D tehnologije.
Tipične aplikacije su testovi lateralne distorzije, pregled na steper sistemu. Druge kliničke aplikacije biti će moguće u bliskoj budućnosti.

Manualna terapija po Kaltenborn/Evjenth pristupu specijalistički je dio mišićnokoštane fizioterapije koji se sastoji od diferencijalnog i specifičnog pregleda i terapije zglobova, mišića i perifernih živaca. Za razliku od klasične terapije koja koristi osteokinematski pokret za dobivanje pokreta u zglobu, manualna terapija koristi artrokinematski, translatorni pokret (trakcije i klizanja). Takav način pokretanja zgloba manje je invazivan i bolan od navedenog jer ne stvara pritisak na zglobnu hrskavicu te ravnomjerno napinje pasivne zglobne strukture. Pristup su 50 – tih godina prošlog stoljeća osmislili fizioterapeuti Olaf Evjenth i Freddy Kaltenborn iz Norveške. Pristup su kreirali iz postojećih znanja osteopatije, Cyriax pristupa, sportske fizioterapije i kineziologije.

PREGLED

Kaltenborn/Evjenth ima sustavni pristup pregleda gdje se počinje s diferencijalnim pregledom struktura koji mogu uzrokovati bol i ograničenje pokreta (zglob, mišić, živac). Za diferencijaciju zglobova koriste se provokacijski i opuštajući testovi uz primjereno kliničko razmišljanje. Kada se odgonetne u kojem je zglobu problem, počinje se sa specifičnim pregledom zgloba (uključuje aktivne i pasivne pokrete, ispitivanje krajnjeg osjeta, te translatornih pokreta).

TERAPIJA

Kada se nađe specifičan problem koji uzrokuje smanjenu funkcionalnu aktivnost, ide se ili na mobilizaciju, ako je problem hipomobilnosti, ili na stabilizaciju, ako je problem hipermobilnosti u zglobu. Za povećanje mobilnosti koriste se translatorne mobilizacijske/ manipulacijske tehnike zgloba. Manualna terapija po Kaltenborn/Evjenth pristupu koristi tri stupnja mobilizacije zgloba gdje se prva dva koriste za smanjenje boli, a treći za mobilizaciju zgloba koji je ograničen u pokretanju.

Manipulacija je slijedeći, četvrti stupanj mobilizacije i također se koristi za povećanje pokretljivosti zgloba kada treći stupanj ne daje rezultat.
Prilikom terapije mišića koriste se razne tehnike za mobilizaciju – funkcionalna masaža (Evjenth), frikcijska masaža (Cyriax), istezanje preko postizometričke relaksacije, zadržana frikcija na submaksimalno istegnutom mišiću i autoistezanje. Za povećanje stabilnosti koriste se specifične stabilizacijske tehnike preko mišića. Ako se nađe problem živca, radi se dekompresijska terapija i to kaudalnom/ kranijalnom trakcijom, maksimalnim otvaranjem kanala gdje živac prolazi i klizanjem živca. Pozitivni znakovi oštećenja gornjeg motornog neurona kontraindikacija su za manualnu terapiju (ako problem prvo nije dijagnosticiran od neurologa). Na kraju, ponovnim translatornim gibanjem i funkcionalnim pokretom, ispituje se učinak terapije.

Jedinstvena fizikalna terapija za tretmane degenerativnih promjena zglobova i osteoartritisa

Konvencionalna laseroterapija je prisutna u Europi više od 25 godina. Više od 2000 znanstvenih publikacija svjedoči o učinkovitosti i ispravnosti ovoga terapijskog pristupa. Demonstrirana je njegova netoksičnost, te da nema nuspojava. Radi svih tih razloga trenutačno se koristi kao samostalna terapija ili kao dodatna terapija.

Sve do sada konvencionalna terapija laserom aplicira se pomoću uređaja srednje ili niske snage, sa zanimljivim rezultatima. Ipak ne dopušta tretiranje zdravstvenih problema smještenih dublje u nivoe tkiva, jer ne dopušta dovođenje dovoljno visoke doze energije u duboke slojeve, bez da uzrokuje toplinsko oštećenje tkiva. Zbog ovih razloga tradicionalna terapija laserom može biti primijenjena sa uspjehom samo na površinske patološke promjene.

Danas zahvaljujući revolucionarno patentiranoj HILT terapiji, moguće je također tretirati poremećaje smještene dublje u tkivima, jer HILT posjeduje snagu i energiju koje su potrebne za tretman svih upalnih stanja koja su smještena dublje u tkivu, a ne samo površinske ozljede.
Uz sve to HILT terapija nije toksična i može biti provođena bez da se ošteti tkivo koje okružuje područje patološkog stanja.

HILT je dakle jedina terapeutska metoda koja dopušta sigurno tretiranje svih upalnih stanja, također ako se nalaze i u dubini, uzrokujući – već od prve aplikacije – jako reduciranje boli, zajedno sa oporavkom pokretljivosti. Ovaj koristan učinak može trajati od 4 do 72 sata nakon prve aplikacije. Nakon određenog broja tretmana postiže se potpuni nestanak boli i potpuni povratak pokretljivosti.
HILT je revolucionarni terapeutski pristup za ortopede, fizioterapeute, osteopate, kiropraktičare, stručnjake sportske medicine itd.

Glavne indikacije:

  • degenerativne promjene zglobova
  • hondropatije
  • križobolja

PRINCIPI DJELOVANJA

HILT zasniva svoju učinkovitost na posebnom i karakterističnom laserskom vrhu pulsa visoke snage, koristeći posebne frekvencije i širine pulsa. Ovo lasersko zračenje je pažljivo klinički testirana je efikasnost kod svih prije navedenih patoloških stanja, Zahvaljujući svojim karakteristikama u mogućnosti je dostaviti u dublja tkiva pravilnu i učinkovitu dozu energije, bez da je toksična za okolna tkiva.

Zahvaljujući laserskom vrhu pulsa visoke snage koji koristi, HILT je u mogućnosti proizvesti vrlo jak fotometrički učinak: valove sa stvarnim pritiskom, koji unutar tkiva i djeluju izravno na limfnu odvodnu pumpu, koristeći njeno djelovanje na upalni proces, čak ako je i kroničan, koristeći sposobnost kolagena i hijaline hrskavične regeneracije. Zahvaljujući fotometričkom učinku HILT je sposoban proizvesti brzu resorpciju tekućina koje su iscurile radi traume ili upale.

Metoda se osniva na principu elektroanalgezije, gdje dolazi do stimuliranja A živčanih vlakana. Stimulacijom A vlakana dolazi do kočenja C vlakana odgovornih za prijenos boli na više razine živčanog sustava. Električni podražaji frekvencije od 75 – 125 Hz i trajanju impulsa od 0.8 ms najbolje stimuliraju A živčana vlakna. Primjenjuju se pretežno dvokanalni aparati s naponom struje od 0-9 V i jačinom struje od 0 – 75 mA. Struja se primjenjuje putem elektroda uz koje se po potrebi stavljaju i gel ili pasta koji povećavaju provodljivost kože. Aktivna elektroda se stavlja na bolno mjesto, a druga sa suprotne strane. Vrijeme popuštanja boli je različito te se kreće od 10-30 min, a toliko traje i tretman. Postupak se može ponoviti više puta dnevno.

Kada koristimo TENS?

  • akutna i kronična bol izazvana različitim patološkim procesom
  • reumatske bolesti
  • traume
  • ortopedske bolesti
  • kirurgija
  • neurologija
  • ginekološke i onkološke bolesti

Kontraindikacija za primjenu nema, no ipak terapiju ne bi trebali primati pacijenti sa pacemakerom i dekompenziranom srčanom funkcijom.

Temeljne funkcije i učinci KINEZIO TAPINGA:

  • poboljšanje funkcije mišića
  • poboljšanje cirkulacije tjelesnih teučina
  • redukcija boli
  • podupiranje funkcije zglobova

KinesioTape traka nije povez i koristi se u mnogim funkcionalnim područjima fizioterapije i rehabilitacije, (ortopedija, neurologija, pedijatrija, sportska, hidroterapiju, itd …), kao i podrška za druge metode i tehnike rehabilitacija (poboljšanje učinaka i rezultate).

NAČIN UPORABE:

Prije primjene Kinesio Tape trake neophodno je rastegnuti kožu kako bi se postigao efekt “konvolucije”. Čim se tijelo kreće, Kinezio Tape traka će djelovati kao pumpa te će na taj način kontinuirano poticati limfnu cirkulaciju i korekcije mišića. Kinezio Tape kao tehnika smanjuje pritisak na lokalne boli receptora i smanjuje bol u mišićima. S druge strane, ako su spojevi ili ligamenti ranjeni, Kinezio Tape traka trebala bi biti rastegnuta prije nanošenja na kožu. Oštećeni zglobovi ili ligamenti nesposobni su za normalno funkcioniranje i oslanjaju se na rastegnutu Kinezio Tape traku za ispravak. Kinezio Tape traka može se primijeniti kao jedna traka [I], ili u oblike “X” ili “Y”, ovisno o obliku i veličini ciljanog mišića (s). Osnovni princip terapijskih snimanja za oslabljene mišiće je omotati Kinezio Tape traku oko pogođenih mišića. Početak odakle mišić počinje [PODRIJETLO] i dalje uz mišić, a završiti gdje završava mišić [unosa]. Kinezio Tape tehnika koristi se i za potporu propisanoj terapiji. Za sprečavanje grčeva ili preko kontrakcije (overuse mišića), Kinezio tape traka treba biti primijenjena od [umetanja] do [podrijetla].

KINEZIO TAPE TEHNIKA KORISTI SE KOD AKUTNIH STANJA KAO ŠTO SU:

  • isteguti ili uganuti mišić,
  • spazam mišića,
  • edem,
  • ozljeda ili kirurški zahvat.

TEHNIKE POSTAVLJANJA KINEZIOTAPE TRAKE:

  • postavljanje na mišić
  • postavljanje na ligament
  • korektivno postavljanje
  • postavljanje na protok limfe

KONTRAINDIKACIJE:

Kod Kinezio Tapinga za sada ne postoje poznate popratne pojave. Međutim, postavljanje Kinezio Tape trake bi se svakako trebalo izbjegavati u sljedećim slučajevima:

  • otvorene rane
  • još nezacijeljenih ožiljaka
  • neurodermitis i psorijaza
  • genitalne zone u prva tri mj. trudnoće
  • alergija na akril

MANUALNA MEDICINA – KARIKA KOJA NEDOSTAJE
Manualna medicina predstavlja djelatnost koja se bavi dijagnostikom i terapijom reverzibilnih funkcijskih smetnji lokomotornog sustava metodama mobilizacije, manipulacije i masaže. Funkcijske smetnje (neadekvatna pokretljivost zgloba, a bez izrazitih patoloških promjena strukture; narušenost međusobnih odnosa struktura i funkcija lokomotornog sustava) najčešći su uzrok boli u lokomotornom sustavu, a bol je najčešći simptom funkcijske smetnje. Iako su pisani tragovi o manualnoj terapiji stari više od 3000 godina prije Krista, ona relativno kasno privlači pozornost službene medicine. U Londonu je tek 1965.god. utemeljena Međunarodna udruga za manualnu medicinu (FIMM: International Federation of Manual Medicine). U većini europskih zemalja sve je izraženija tendencija integracije manualne medicine u fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.

Manualna terapija provodi se poslije suptilnog manualnog pregleda koji omogućuje dijagnozu i najmanjih smetnji zglobne funkcije u kvalitativnom i kvantitativnom smislu kao preduvjeta ciljane terapije, a samo ciljana terapija jamči najbolje rezultate.

ZAŠTO MANUALNA TERAPIJA KOD BOLNIH SINDROMA KRALJEŽNICE I LOKOMOTORNOG SUSTAVA?
Manualna terapija je dokazana kao vrlo uspješna metoda liječenja na tom području, puno učinkovitija od konvencionalne fizikalne terapije koja se često primjenjuje šablonski – bez individualnog pristupa. Najbolji rezultati postižu se u rješavanju upravo najčešćih sindroma i stanja: lumbago, lumboishijalgija, zglobne boli, bolova i parestezija (trnci) niz ruke i noge, bolova unutrašnjih organa uzrokovanih dislokacijom kralježaka, skolioza, lošeg držanja, glavobolje, vrtoglavice, spondilolisteze i dr.

Manualnom terapijom djelujemo na uzrok problema za razliku od alopatske (klasične) medicine koja djeluje samo simptomatski, tako da se u početku problema simptomi obično smire ali se kasnije najčešće pojavljuju ponovno i to u još jačem obliku. Problemi naposljetku zbog nerješavanja primarnog uzroka prelaze u kronične tegobe ( koje se puno teže ili uopće više ne mogu riješiti).

Preventivno možemo manualnim tehnikama jako dobro djelovati na strukturu tijela u cilju sprečavanja, usporavanja ili ublažavanja mogućih ili vjerojatnih tegoba, i to prije nego što postoje bolni simptomi. Takav sistem preventivne dijagnostike i terapije u klasičnoj medicini nažalost ne postoji – pacijenti zato nikada ne odlaze liječniku kako bi mu on spriječio npr. bol u križima (takav zahtjev bi vjerojatno izazvao podsmjeh i čuđenje liječnika, iako je sa stanovišta manualne medicine potpuno opravdan i logičan), već onda kada imaju određenih tegoba.

Manualna dijagnostika i terapija pripada najprirodnijem obliku liječenja funkcijskih smetnji lokomotornog sustava, bez farmakologije, skupe opreme i raznih zračenja.

Upotreba samo medikamentozne i fizikalne terapije kod bolesnika kojih je u kliničkoj slici, primarno, utvrđeno blokiranje (reverzibilne funkcijske smetnje) najčešće daje slabe rezultate, dok se manualnom terapijom brzo i elegantno rješavaju takvi problemi, pacijenti se brže osposobljavaju za rad.

Liječnici su često suočeni s neuspjehom medikamentozne i fizikalne terapije u bolesnika s bolnim sindromima kralježnice, a jedan od problema je dijagnostičke naravi. Često uzrok boli ostaje nepoznat i nakon iscrpne kliničke, neurološke, laboratorijske i radiološke obrade pa se liječnik mora zadovoljiti sindromskom dijagnozom (cervikalni, torakalni, lumbosakralni sindrom).

Alopatska medicina u svojoj nemoći rješavanja radikularnih sindroma (diskus hernije, protruzije) često pristupa operativnim zahvatima, sa vrlo upitnim rezultatima. Većina tih problema može se uspješno riješiti manualnom terapijom (neagresivnom) i trakcijom ekstenzomatom, bez opasnosti po zdravlje i život pacijenta.

U poliklinici NADO nastojimo ukloniti ili umanjiti bolne simptome i sindrome naših bolesnika te djelujemo sa sloganom ‘‘ŽIVOT BEZ BOLI”.

Bol je je najčešći osjećaj ili osjećajni doživljaj koji bolesnika dovodi liječniku. U ortopediji, uz bolove, bolesnici dolaze na pregled radi smanjene (kontrakture, ankiloze) ili povećane pokretljivosti ( nestabilnost, labavost) zgloba, puknuća ili slabosti mišića i tetiva, ozljeda mišića (hematomi) te cista, tumora i deformacija (prirođenih ili stečenih).

Ultrazvučna dijagnostika nam omogućuje da pratimo meke strukture, naime ultrazvuk ne prolazi kroz kosti već se prikazuje samo njihov obris (pa se prema pravilnom ili nepravilnom, nazubljenom odjeku indirektno orijentirano o stanju kosti.

Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom te dodatnim pretragama (CT, RTG, MR) koje nisu odmah dostupne, relativno su skupe i na neke se predugo čeka, a daju samo statički prikaz struktura. Nasuprot tim usporavajućim postupcima ultrazvučna dijagnostika je odmah DOSTUPNA, POVOLJNA, NEŠKODLJIVA i daje prostorno uočavanje u MIROVANJU I POKRETU. Ultrazvučnom dijagnostikom se bolje nego rentgenom prikazuju erozije hrskavice malih zglobova, te tumori i ciste mekih tkiva. Detalji unutar zglobnih struktura vrlo se često ne mogu uočiti, ili se teško uočavaju, zbog toga što ih prekrivaju druge ehogenije strukture, posebno kosti.

Negativna strana ultrazvučnih pretraga je ovisnost o subjektivnim kriterijima ispitivača, odnosno o znanju materije, poznavanju anatomije i funkcije struktura koje se ispituju. Temeljem toga ispitivač procjenjuje stanje tkiva, određuje dijagnozu i usmjeruje liječenje.

Najčešće se ultrazvučna dijagnostika provodi pri smetnjama oko ramena, tetiva nadlaktice, podlaktice i šake, struktura oko koljena i lakta, nožnog zgloba te Ahilove tetive.

Ultrazvučni pregledi koljena obavljaju se PREDNJIM pristupom iznad i ispod patele, te STRAŽNJIM pristupom. Oba pristupa postavljaju se s unutrašnje (medijalne) i vanjske (lateralne) strane koljena. Ovaj zglob je jedan od najčešće pretraživanih zglobova u čovjeka.

ULTRAZVUKOM KOLJENA PRIKAZUJU SE I ISPITUJU:

  • promjene u tetivi m. kvadricepsa
  • pattela (bipartita, frakture)
  • omekšanja hrskavice patele (hondromalacije)
  • ligament patele
  • skakačko koljeno
  • M. Osgood – Schlatter
  • ozljede medijalnog kolateralnog ligamenta (stres snimke)
  • puknuće prednjeg križnog ligamenta (pomak platoa tibije)
  • meniskusi se teško uočavaju infrapatelarnim pristupom a bolje se vide stražnjim pristupom, i to stražnji rogovi, sondom od 7,5 MHZ
  • Hoffino masno tkivo
  • poplitealne ciste (Baker) kod reumatopidenog artritisa , degenerativnih promjena i ozljeda
    burze (obično m. gastroknemiusa)
  • ciste lateralnog meniskusa
  • destrukcije zglobne hrskavice (pri osteoartritisu)
  • Wibergov kut

Preglede, ambulantne zahvate i dijagnostički ultrazvuk koljena kao i čitavog lokomotornog sustava obavlja Prim. dr. Miroslav Buljan, specijalist ortoped.

Grupne vježbe za kralježnicu temelje se na medicinskom programu i odgovaraju svima (bez obzira na eventualna bolesna stanja kralježnice) a temeljna odlike su – male grupe vježbača (do 8 ljudi) i vježbe koje su prilagođene godinama i tjelesnoj kondiciji.

Grupne vježbe za kralježnicu održavaju se tijekom cijele godine 2x tjedno u točno određenom terminu, uvijek s istim terapeutima, a traju 50 – 60 minuta.

PREDNOSTI VJEŽBANJA U MALOJ GRUPI:

  • ozbiljniji pristup vježbanju,
  • pravilnije izvođenje vježbi i disanja,
  • osobniji kontakt vježbača i terapeuta,
  • ugodna i poticajna atmosfera.

GRUPNE VJEŽBE ZA KRALJEŽNICU SASTOJE SE OD VJEŽBI ISTEZANJA I VJEŽBI ZA JAČANJE MIŠIĆA, A PRITOM RADIMO VJEŽBE ZA:

  • vrat
  • rameni obruč
  • leđa
  • trbuh
  • noge
  • stražnjicu

U VJEŽBANJU SE KORISTIMO I RAZLIČITIM REKVIZITIMA:

  • elastičnim trakama
  • štapom
  • velikim loptama
  • lopticama
  • zračnim jastucima za ravnotežu

Termini za grupne vježbe su:

Ponedjeljak od 20:00 – 21:00 sati
Četvrtak od 20:00 – 21:00 sati

U Poliklinici Nado izvode se i vježbe za određene deformacije kralježnice tj. vježbe za skoliozu. Nakon detaljne obrade; pregleda i snimanja kralježnice optičkim skenerom Formetric 3D/4D-om, djeca se uvode u program. Dekompresijska terapija radi se jedanput na tjedan dok se vježbe za skoliozu u našem centru izvode svaki dan. Termini za vježbe za skoliozu raspoređeni su tako da djeca mogu sudjelovati s obzirom na različite turnuse u školi.

Treninzi, tj. vježbe za skoliozu traju po jedan sat. Pristup djeci je individualan. Prema njihovim deformacijama radi se program vježbi za svakog ponaosob. Prvih 15-tak minuta djeca se zagrijavaju na spravama koje su dostupne u našoj dvorani, a potom se rade ciljane simetrične i asimetrične vježbe s obzirom na njihovu dijagnozu.

Koriste se različiti rekviziti: od lopte preko strunjača, švedskih ljestvi, traka i sl. Dob djece koja dolaze u Polikliniku Nado na vježbe za skoliozu je od 10-tak pa do 18 godina. Vježbama po Katharini Schrot, mi u Poliklinici Nado, radimo na aksijalnoj elongaciji, derotaciji, defleksiji, facilitaciji i stabilizaciji kralježnice. Djeca mogu dolaziti sve dok vježbe za skoliozu ne usvoje ali i poslije. Vježbe za skoliozu izvode se pod vodstvom fizioterapeuta koji radi korekcije i određuje tempo kao i program vježbi.

Bitno je naglasiti da sva djeca koja dolaze u Polikliniku Nado moraju vježbati i kod kuće 1-2x dnevno. Cilj vježbi je postići jačanje stabilizatora kralježnice kako bi oni kao oklop sprječavaju daljnju progresiju skolioze, kao i redukciju postojeće.

Mjesečna članarina za grupne vježbe za skoliozu iznosi 150,00 kuna. Djeca koja idu na dekompresijske terapije, te imaju uplaćen paket terapija oslobođena su plaćanja članarine.

Kompjuterska dijagnostika koja se provodi se na potvrđenim znanstvenim spoznajama da su sve stanice, tkiva i organi tvorevine sa preciznim bioelektričnim karakteristikama.

TEORIJSKE OSNOVE?
Ove bioelektrične karakteristike se pri patološkim promjenama brzo mijenjaju, i te promjene su karakteristične za svaku određenu patološku promjenu. Dolazi do promjena u putanjama elektrona, i odnosa elektrona i protona u molekulama stanica tkiva , što opet uzrokuje promjene u frekvencijama titraja elektromagnetnih polja molekula. Svaka tjelesna stanica, tkivo, organ i organski sustav ima svoj vlastiti, karakteristični spektar elektromagnetnih valova i polja. Taj spektar je “pogonska životna energija” za sve životne procese, i održava stabilnim uravnoteženo stanje (homeostaza ) organizma i funkcije tjelesnih stanica.

Ove električne i elektromagnetne pojave se koriste već odavno u nizu standardnih dijagnostičkih procesa, na primjer EKG, EEG, MR i drugi, kojima se mogu utvrditi već nastala oštećenja tjelesnih struktura.

ZAŠTO ONDA OBERON DIJAGNOSTIKA?
Zato jer se početni poremećaji zdravlja, koji se odigravaju na molekularnoj razini i koji se u toj fazi razvoja najlakše i najbrže otklanjaju, mogu utvrditi samo najnovijim metodama energo- informacijske dijagnostike, kao što je OBERON DIJAGNOSTIKA.

VJERODOSTOJNOSTI I PRECIZNOST ?

OBERON DIJAGNOSTIKA koju koristimo u Poliklinici NADO i u NADO CENTRIMA”, najbolji je i najsigurniji (vjerojatnost utvrđenih stanja je 90 -95 %) te je posebno pogodan i za tzv. “managerske” sistematske (skrinig) preglede.

GLAVNE PREDNOSTI SUSTAVA OBERON:

  1. Univerzalna primjenjivost
  2. Bez kontraindikacija
  3. Sigurnost , brzina , preciznost
  4. Neinvazivnost
  5. Prepoznavanje patoloških promjena u početnom stadiju njihovog nastanka
  6. Bez pripreme (gladovanje, klistiranje…), nema čekanja rezultata i neugodnosti
  7. Nema štetnih zračenja; primjenjiv je kod trudnica i male djece
  8. Homeopatski ljekoviti pripravci – priprema na temelju utvrđenih podataka
  9. Bio rezonantna terapija i kontrola – za bilo koji dio tijela, organ, organski sustav
  10. Provjera djelotvornosti ljekovitih pripravaka službene medicine, ljekovitih biljaka, pomoćnih ljekovitih pripravaka ili dodataka prehrane te preporuka nove terapije
  11. Analiza farmaceutskog pripravka, te prognoza njegovog učinka (pozitivan, negativan – alergija)

Liječnik-dijagnostičar će nakon pregleda, klijentu detaljno i razumljivo pojasniti sve što je za njega značajno, ispisati i ilustrirati nađeno stanje, dati i ispisati potrebne terapeutske, dijetetske i druge upute i prijedloge. Da bi se Vama olakšalo razumijevanje prikazanih ilustracija, stanje zdravlja svakog organa je označeno simbolima u obliku kruga sa brojevima od 1 do 6:

1= Organ nije funkcionalno opterećen. -trenutno nije u funkciji.
2= Stanje biološke ravnoteže-“normalno” funkcioniranje
3= Blago poremećena biološka ravnoteža- jače funkcionalno opterećenje , unutar granica normale.
4= Značajno poremećena biološka ravnoteža-„funkcionalni poremećaj“ = početni poremećaji zdravlja bez oštećenja strukture organizma.
5= Jako poremećena biološka ravnoteža- oštećena ali održanu funkciju (kompenzirni patološki poremećaj). Mogu se najčešće otkloniti bez posljedica
6= Potpuni gubitak biološke ravnoteže-oštećena struktura organa (tkiva), uz gubitak njegove funkcije (dekompenzirani patološki poremećaj) može
biti povratno, ali su na žalost često nepovratna stanja. Moguće je samo zaliječenje ili simptomatska terapija.

NE MOŽE- Unatoč visokom stupnju sigurnosti nalaza, ovaj dijagnostički sustav ne zamjenjuje nalaze službeno priznate zdravstvene službe.
MOŽE-korisniku i njegovom liječniku dati dragocjena informacije koje će put do točne dijagnoze pravilno usmjeriti te bitno skratiti i pojeftiniti.

Prvom polovinom dvadesetog stoljeća znanstvenici sveučilišta u Heidelbergu utvrdili su da žive stanice proizvode elektromagnetno polje koje vibrira u području ultraljubičastog svjetlosnog spektra. To zračenje svjetla u živim stanicama je mehanizam za komuniciranje koji očigledno prethodi biokemijskim reakcijama u stanicama. Ako je polje tog svjetlosnog zračenja uredno, ono ispunjava svoju biološku svrhu. No, urednost tih zračenja se može izgubiti ili oslabiti pod raznim utjecajima.

Na ovim spoznajama je utemeljena quantno-energetska biologija, koja može objasniti do sada nerazumljiva zbivanja u medicini: djelovanje lijekova, akupunkture, nastanak malignih bolesti, djelovanje homeopatskih sredstava itd. Po tom shvaćanju, bolest je u suštini fizička a ne biokemijska pojava. Ona nastaje uslijed poremećaja u polju elektromagnetnog zračenja stanice: ono postaje inkoherentno (neuređeno), i funkcije stanice se remete. Ponovna uspostava koherencije tog svjetla vraća red u funkcije stanice.«Koherentnost» u fizici znači manju slučajnost, odnosno veću zakonitost (pravilnost) signala. No, to ima i značenje da je nešto uklopljeno u neku obuhvatniju cjelinu, da sadrži informacije o toj cjelini. Koherencija se remeti utjecajima izvan stanice. Toksini, kemikalije, virusi, zračenja, i td, imaju svoje vlastite vibracijske uzorke, koji mehanizmom interferencije mogu poremetiti red u polju emisije biofotona u tijelu čovjeka. Lako je razumljivo i logično, da ako postoje rezonantni efekti sa valovima iz takvih izvora, postoji i mogućnost ponovne uspostave koherencije po istom principu.

Ove teorije se sve više potvrđuju kroz eksperimentalnu i kliničku praksu. Upravo je na tome utemeljena terapija vlastitim vibracijama pacijenta = BIOREZONANTNA TERAPIJA, koju provodimo u «Poliklinici Nado» preko sustava «OBERON».

Službena medicinska predstava o bolestima polazi od biokemijskih postavki. Obično se suština bolesti tumači poremećajem djelovanja enzima i enzimskih sustava. No, i u biokemiji enzima bitnu ulogu ima parcijalni osmotski tlak uzrokovan molekulama, a niko se nije do sada ozbiljno upitao kako se onda u suštini odvija aktivnost enzima i zašto oni čas jesu a čas nisu aktivni!

U ovom kontekstu je jasno da se aktivnost enzima regulira elektromagnetnim zračenjima, odnosno međuutjecajima tih zračenja u nekom sustavu. Ovo zračenje je mjerljivo; Ono je temeljni regulator svih biokemijskih procesa. Onaj dio spektra zračenja koji mi vidimo je samo jedan mali „prozorčić“, oblast koja se proteže od infracrvenog do ultraljubičastog dijela spektra. No, isti fizički principi interakcije vrijede u svim drugim valnim područjima spektra vibracija elektromagnetnog polja.

Rezonantna sposobnost bioloških sustava
Kako to da postoji toliko puno uspješnih terapijskih metoda van službene, školske medicine?
Zašto ovakva službena medicina kakva je danas stvara toliko puno jatrogenih (neželjenih) efekata?
Tražeći odgovore na ta pitanja, homeopatska i quantna medicina polaze od postavke povezanosti organizma sa okolinom brojnim međuutjecajima. Na neke od njih je on ekstremno osjetljiv, i takvi se mogu koristiti u terapiji. Ta osjetljivost na određene utjecaje je bar 1010 puta veća od one koja se
danas može postići u tehničkim uređajima. Mjera za tu osjetljivost se naziva rezonantna sposobnost.

Rezonantna sposobnost je u biti sposobnost primanja i deponiranja informacija preko elektromagnetnih valova. Označava vrijeme tokom koga neki val ostaje u sustavu prije nego se ugasi.Rezonantna sposobnost je mjera senzitivnosti (osjetljivosti) nekog sustava na utjecaj neke pojave u prirodi. U prirodi ima mnoštvo primjera ekstremne osjetljivosti (zmije čegrtuše na infracrveno zračenje – oko 1/1000 C leptiri na elektromagnetno zračenje – napon od 10-8 V). Ljudski organizam je također visoko osjetljivi sustav na određene elektromagnetne utjecaje, na koje odgovara na specifičan način.
I mnoge nežive tvari imaju visoku rezonantnu sposobnost, na primjer voda, minerali soli, alkohol, i t.d. To je znanstvena podloga biorezonantne auto-homeopatije: terapija oscilacijama vlastitog elektromagnetnog polja pacijenta modificiranog na poželjan način.

Zamisao je genijalna! Princip je jednostavan:

Registrirati → modificirati → vratiti modificirani signal u živi sustav

Znanstveno je potvrđeno da između spektra vibracija organizma i alopatskih supstanci (lijekova) postoji jasna interakcija. To znači da je teorijski moguće stvarati ljekovite supstance pomoću zračenja, i zračenjima postići terapijsko djelovanje u organizmu.

ŠTO JE HOMEOPATIJA?
Homeopatija nastoji stimulirati kod bolesne osobe vlastiti prirodni kapacitet samoizlječenja. Homeopatski lijekovi djeluju tako da pomažu u samoobrani organizma. Oni nas “cijepe” protiv bolesti.

Homeopatija shvaća bolest kao posljedicu poremećaja u samom tijelu; budući da tijelo posjeduje prirodnu obranu koju homeopatski lijekovi mogu stimulirati, da bi izliječila određenu bolest, homeopatija nužno ide do samog njezinog izvora.

Homeopatija nastoji uspostaviti poremećenu ravnotežu pacijenta uporabom odgovarajućih prirodnih pripravaka

Homeopatija otkriva i primjenjuje supstance koje su istovjetne energiji tijela, stoga je potrebna minimalna razina vitalne energije kako bi tijelo uopće moglo reagirati na homeopatski tretman.

Klasična homeopatija uzima u obzir emocionalna, mentalna i fizička svojstva pojedinca; na osnovi potpune slike odlučuje koji lijek odabrati.

Klinička homeopatija tretira ciljano određene bolesti homeopatskim lijekovima, s obzirom na homeopatsku farmakopeju. Najčešće koristi kombinirane homeopatske pripravke radi što veće sigurnosti. Klinička je homeopatija idealna za liječenje najčešćih tegoba, kao što su gripa, upala sinusa, prehlada, kašalj, artritis, alergija, ekcemi, tjeskoba i stres, reduciranje tjelesne težine, migrena i glavobolja, tegobe u menopauzi, kandidijaza, PMS, i dr.

Homeopatija stavlja pacijenta u globalni kontekst. Ona uzima u obzir pacijentovu određenu predispoziciju da na određeni način reagira u situaciji u kojoj se pojavljuje prijetnja njegovom zdravlju.

TRI PRINCIPA HOMEOPATIJE
Homeopatija se temelji na tri važna načela. Ona su:

ZAKON SLIČNOSTI
Treba postojati veza između bolesti i lijeka. Osnovni princip homeopatije jest dakle princip “slično se liječi sličnim” – “similia similibus curentur” – što znači da se bolest može liječiti supstancom koja je u stanju proizvesti simptome slične onima od kojih pati pacijent. Već samo ime otkriva nam taj princip: riječ homeopatija je grčkog porijekla: homois = sličan, pathos = bolest.

INFINITEZIMALNOST
Homeopatija koristi biljne, mineralne i kemijski proizvedene mješavine prirodnih supstanca. Oni se po određenom postupku sve više razrjeđuju, čime se postižu sićušne, lat. infinitezimalne, gotovo neznatne doze originalne supstance.

CJELOVITOST
Budući da homeopatija smatra osobu cjelinom, svaki se tretman temelji na pretpostavci da je svaka bolest vidljiva manifestacija dublje ukorijenjenog poremećaja.

BIOLOŠKA PODRŠKA – KONCEPT MEDIJA
U ovom kontekstu riječ “medij” odnosi se na biološku podršku koja pod stimulacijom može reagirati na sebi svojstven način. Ta vrsta predispozicije objašnjava zašto određeni pojedinci imaju alergijske reakcije kada su izloženi određenim elementima sredine, dok ih drugi nemaju.

Koncept medija, u našem suvremenom svijetu neporeciva činjenica, uočen je prvi put još u Hipokratovo doba, a osnivač homeopatije Hahnemann definirao ga je riječima: “Postajemo bolesni samo onda… kada našem tijelu manjka otpor, te je zbog toga sklono podleći bilo kojem patogenom uzroku koji je prisutan u nekom određenom vremenu.”

Homeopatija koristi biološku podršku da bi pomogla tijelu koje se bori protiv napada mikroorganizama i toksina.

POVIJEST HOMEOPATIJE
Grčki liječnik Hipokrat (5.st.p.K.), poznat i kao otac medicine, prvi je pisao o liječenju sličnog sličnim. On je prvi ukazao na činjenicu da je bolest posljedica prirodnih sila, a ne božanskih utjecaja.

Homeopatsku medicinu, kakvom je danas znamo, promovirao je dr. Christian Friedrich Samuel Hahnemann (1755.-1843.). U svoje vrijeme zagovarao je mnogo toga što danas više nije novost: pravilnu ishranu, redovitu tjelovježbu i poboljšane socijalne uvjete. U svojim istupima protestirao je protiv primjene visokih doza lijekova s drastičnim neželjenim popratnim djelovanjima. Radio je kao liječnik praktičar, i mnogo je prevodio s engleskog i francuskog jezika.

Godine 1790. dok je prevodio “Raspravu o ljekovitom bilju” dr. W. Cullena, Hahnemann je naišao na odlomak o kori drveta kininovca, iz koje se dobiva kinin, veoma dobar lijek protiv malarije. Odlučio je sam provesti eksperiment i pozabaviti se daljnjim istraživanjem. Danima je sam sebi davao doze kinina i detaljno zapisivao sve svoje reakcije. Na svoje čuđenje, dobio je simptome malarije, usprkos činjenici da zapravo nije bio zaražen tom bolešću. Simptomi su se vraćali svaki put kad bi uzeo dozu kinina i trajali bi po nekoliko sati. Pitao se da li je to razlog zašto se malarija liječi kininom. Hahnemann je potom testirao mnoge druge supstance na isti način – dajući doze zdravim osobama i primjenjujući spoznaje u razvoju simptoma za liječenje bolesti sa sličnim simptomima. Mnoge supstance koje je koristio bile su doista vrlo otrovne i to ga je potaklo da eksperimentirajući ustanovi najmanju moguću djelotvornu dozu. Konačno je razvio metodu potenciranja početne supstance. Tako je, dajući izuzetno male doze, otkrio da je izliječio mnoge bolesti bez nepoželjnih popratnih pojava, i čak što više godine 1810. utvrdio je principe homeopatije u djelu “Organon rationale medicine”, da bi nakon toga započeo predavati homeopatiju na Sveučilištu u Leipzigu.

Cijelog svog života nastavio je eksperimentirati sa razrijeđenim lijekovima postupno koristeći sve slabije otopine, koje su, paradoksalno postajale sve djelotvornije.

Slijedom Hahnemannovog uspjeha, homeopatija se brzo proširila Europom i dijelom Amerike.

Utemeljitelj homeopatije u Velikoj Britaniji je dr. Quin, nakon što je izliječio sam sebe od kolere pomoću kamfora 1831. godine, a prvu Londonsku homeopatsku kliniku utemeljio je 1849. godine.

Klasična homeopatija temelji se na radu dr. J. T .Kenta, američkog homeopata koji je uveo pojam konstitucijskih tipova i propisivanja homeopatskih lijekova u skladu s tim, pri čemu se prije propisivanja nekog homeopatskog lijeka uzimaju u obzir fizički simptomi bolesti i emocionalne karakteristike pacijenta.

DA LI JE HOMEOPATIJA SLUŽBENO PRIZNATA?
U mnogim zapadnim razvijenim zemljama (Njemačka, Francuska, Švicarska, Austrija, Velika Britanija, USA, Kanada…) homeopatija je zakonski priznata i općenito prihvaćena kao sigurna alternativa konvencionalnom liječenju. Prakticiraju je kvalificirani liječnici homeopati.

Unatrag nekoliko godina i hrvatski Zakon o lijekovima svrstava homeopatske lijekove u posebnu grupu – Homeopatski proizvodi, i određuje uvjete za njihovu registraciju i promet. Za razliku od ostatka svijeta, homeopatski pripravci u Hrvatskoj ne smiju imati istaknutu indikaciju tj. namjenu pripravka i moraju sadržavati opasku “nema dokazanog ljekovitog učinka”, koja se objašnjava nemogućnošću provođenja standardnih kliničkih testova za lijekove. Homeopatski pripravci, zbog svoje prirode, nemaju prag toksičnosti, letalnu dozu…

Neke zemlje (Njemačka, Francuska, Velika Britanija, USA…) imaju homeopatske farmakopeje, a u izradi je homeopatska farmakopeja EU. U spomenutim se zemljama neki homeopatski lijekovi mogu dobiti u okviru zdravstvenog osiguranja. Danas, primjerice, radi pet homeopatski bolnica zdravstvenog osiguranja u Engleskoj i to u Londonu, Glasgowu, Liverpoolu, Bristolu i Tunbridge Wellsu, te mnogobrojne privatne ambulante i klinike. Više od četiri stotine liječnika prakticira homeopatiju u Velikoj Britaniji. Na raspolaganju su besplatni vodiči za samopomoć koji predlažu lijekove u liječenju svakodnevnih bolesti.

KOJE SE BOLESTI LIJEČE HOMEOPATIJOM?
Homeopatski lijekovi liječe isti široki spektar bolesti kao i konvencionalni. Za najčešće bolesti kao što su gripa, bolesti dišnih putova, alergija, PMS, menopauzne tegobe, gljivične infekcije i kandidijaza, regulacija tjelesne težine, glavobolja, migrena, artritis, uhobolja, probavne smetnje i nadutost, opstipacija, akne, ekcemi, umor, tjeskoba, nesanica, koncentracija, kondicija, odvikavanje od pušenja i dr., koristi se samopomoć, kao i kod konvencionalne medicine. Za teške bolesti nužno je potražiti profesionalni savjet.

Na našem tržištu, u našim ljekarnama se mogu nabaviti vrhunski kanadski homeopatski lijekovi za samopomoć farmaceutske tvrtke “HOMEOLAB”.

Kanadsko-američku tvrtku “Homeolab”, prvu na rang listi kvalitete u Americi i Kanadi, nosioca mnogobrojnih nagrada i priznanja za kvalitetu, u Hrvatskoj distribuira “Bionika”.

OD ČEGA SE RADE HOMEOPATSKI LIJEKOVI?
Homeopatski lijekovi mogu biti biljnog, životinjskog i mineralnog podrijetla. Mogu se koristiti i supstance mikrobiološkog podrijetla, npr. cjepiva. Sastav homeopatskog lijeka može biti i biološki i kemijski i sintetski – liječnik može zahtijevati da se bilo koja supstanca pripremi na homeopatski način.

PRIPREMA HOMEOPATSKIH LIJEKOVA
Priprema homeopatskih lijekova je proces koji se uglavnom sastoji u razrjeđivanju ljekovitih supstanca unutar kojih se putem dinamiziranja ili potenciranja oslobađaju aktivni i kurativni agensi. Premda jednostavna, priprema zahtijeva veliku brižljivost u savjesnost u praksi kako bi se osigurala kvaliteta i pouzdanost gotovog proizvoda. Primarni materijal od topivog bilja i životinjskih supstanca zove se matična tinktura. To je ekstrakt vode/alkohola dobiven bilo maceracijom ili perkolacijom, korištenjem alkohola razne jakosti u odnosu na početnu supstancu. Netopivi metali i minerali koriste se u obliku fino mljevenog praha.

Ove supstance postaju homeopatski lijekovi nakon potenciranja.

Tekuće homeopatske potencije pripremaju se sukcesivnim razrjeđivanjem u smjesi alkohola i vode.

Postoje dvije metode razrjeđivanja: decimalna i centezimalna.

  • 1 : 10 – označava se sa X ili D
  • 1 : 100 – označava se sa C ili CH.

Broj takvog razrjeđivanja označava potenciju/ jakost.

Između svake faze razrjeđivanja tinktura se sukusira (jako trese) dvije do tri minute.

Na primjer – da bi se proizvela jakost od 1X dodaje se 1 kap matične tinkture i 9 kapi mješavine alkohola i vode, te se potom sukusira. Da bi se proizvela jakost od 2X, dodaje se 1 kap mješavine 1X i 9 kapi mješavine alkohola i vode, što se potom sukusira. Na isti način postupa se dalje da se dobije razrjeđenje 3X, 4,5,6 itd., ovisno o supstanca koja se razrjeđuje u predviđenoj reakciji koju tako razrijeđena supstanca treba izazvati u organizmu. Broj nam pokazuje koliko puta je isti bio razrijeđen i sukusiran.

Tekuće potencirane supstance mogu se koristiti za pripremu mnogih farmaceutskih oblika tableta, granula, masti, supozitorija i kapi.

Netopive supstance minerala i metala pripremaju se trituracijom. Ovim se postupkom jedan dio čvrste tvari fino razrijedi i trituira s bilo 9, bilo 99 djelića čiste laktoze kao razrjeđivača.

Prihvaćanje homeopatije samo na bazi empirije, tj. iskustvenim putem, bila je zapreka za proširenje takve vrste liječenja u širokoj praksi. Suvremena znanstvena dostignuća, posebno ona na području atomistike i korištenja energije koja se pri tom oslobađa, daju objašnjenja na čemu se osniva djelovanje homeopatije, a posebno velikih razrijeđenja koja se koriste u takvom načinu liječenja.

DA LI SU HOMEOPATSKI LIJEKOVI SIGURNI I DJELOTVORNI
Homeopatski su lijekovi, zbog njihove velike razrijeđenosti, potpuno sigurni i ne izazivaju nikakve štetne popratne pojave. Prednost im je i to da se mogu probati bez opasnosti od komplikacija; ako izaberete krivi lijek, on jednostavno neće djelovati.

Djelotvornost homeopatske medicine očituje se već dvije stotine godina. Argumentu da je ovakvo liječenje prvenstveno placebo efekt, suprotstavlja se niz ozbiljnih znanstvenih kliničkih medicinskih ispitivanja, kao i činjenica da se homeopatija uspješno koristi kod liječenja životinja.

Suvremene mogućnosti znanstvenog istraživanja u području velikih razrijeđenja omogućile su nove spoznaje.

Općenito je prihvaćeno da je uzrok djelovanja jako razrijeđenih i dinamiziranih lijekova vibracija, i da farmakološko dinamičko djelovanje lijeka spada u područje mehanike valova.

Premda je homeopatija bila djelotvorna u liječenju kolere u 19. stoljeću, a također se uspješno koristila u liječenju opeklina za vrijeme Drugog svjetskog rata, glavni proboj desio se 1986. godine kad je kontroliranim pokusima dokazano da homeopatija pomaže sprečavanju peludne groznice. Potencije peluda od 30C i čestica kućne prašine djelotvorne su u liječenju peludne groznice i astme.

OBLICI I DOZIRANJE HOMEOPATSKIH LIJEKOVA
Najčešći oblik uzimanja homeopatskog lijeka su granule (zrnca) i tablete. No, homeopatski lijekovi dolaze u obliku sirupa, kapi, praha, supozitorija, masti, injekcija i dr. Ako se radi o uobičajenim dozama u situacijama samopomoći, savjetuje se uzimanje pola sata prije ili nakon jela. Ukoliko je pacijent pod liječničkom brigom, treba slijediti liječnički savjet.

Za granulice koje su na našem tržištu najprisutnije u okviru preparata namijenjenih samopomoći, svakako je važno znati da se ne smiju gristi, nego ih treba lagano rastopiti ispod jezika.

Za razliku od konvencionalnih lijekova, doziranje homeopatskih lijekova nije usko povezano s tjelesnom težinom. Smatra se da za samopomoć treba koristiti niže potencije, dok se visoke potencije koriste uz preporuku liječnika homeopata.

KAKO DUGO TREBA UZIMATI HOMEOPATSKI LIJEK?
Ne postoji neko opće pravilo. Kod akutnih simptoma poboljšanje bi trebalo nastupiti već nakon nekoliko uzetih doza. Kod kroničnih oboljenja terapija je dugotrajnija sa povremenim stankama ovisno o prirodi tegoba.

Homeopatski lijekovi se, dakle, mogu uzimati u bilo kakvom vremenskom razmaku i trajanju, bez bojazni od bilo kakvih štetnih popratnih pojava.

DA LI SE HOMEOPATSKI LIJEKOVI MOGU KOMBINIRATI S DRUGIM LIJEKOVIMA, BILO HOMEOPATSKIM, BILO S KONVENCIONALNIM?
Homeopatski lijekovi se mogu potpuno sigurno uzimati kako s konvencionalnim lijekovima, tako i sa drugim homeopatskim lijekovima. Može se napraviti mali razmak, otprilike pola sata, između uzimanja dva različita lijeka. Nema ograničenja u kombinacijama, dakle, može se uzimati s dva, tri, četiri ili više lijekova istodobno.

Prema literaturi, nema poznatih slučajeva interakcija. Pacijenta treba savjetovati da obavijesti svog liječnika ako se odluči za homeopatski lijek u kombinaciji s propisanim konvencionalnim lijekom.

Budući da je svrha homeopatskih lijekova liječenje bez izazivanja toksičnih neželjenih popratnih djelovanja, uputno je postupno smanjivati doze konvencionalnih lijekova dok se potpuno ne prijeđe na homeopatski lijek i to kod onih bolesti kod kojih je to moguće: to je slučaj kod gotovo svih bolesti koje se mogu tretirati homeopatskim lijekovima za samopomoć, a to su gripa, viroza (bez sekundarne bakterijske infekcije), upala sinusa, prehlada i kašalj, alergija, menstrualne tegobe, menopauza, gljivične infekcije, kandidijaza, migrena, glavobolja, artritis, uhobolja, opstipacija, ekcem, umor, tjeskoba, stres, nesanica, i dr.

PRIMJENA HOMEOPATIJE KOD DJECE I TRUDNICA
Mala djeca brže reagiraju na homeopatske lijekove od odraslih. Međutim, osim kod uobičajenih problema kod beba kao što je izbijanje zubiju, kašalj, prehlada i sl. potrebno je savjetovati se s liječnikom.

Službeno homeopatsko gledište jest da je najbolje izbjegavati uzimanje bilo kojih lijekova za vrijeme trudnoće, pa tako i homeopatskih.

PRIMJENA HOMEOPATIJE KOD DIJABETIČARA, BOLESNIKA S POREMEĆENIM RADOM ŠTITNE ŽLIJEZDE I OSTALIH TEŠKIH BOLESNIKA
Bolesnici koji ne smiju prekinuti konvencionalnu terapiju, kao što su npr. dijabetičari i bolesnici s poremećenim radom štitne žlijezde, mogu nakon konzultacija sa svojim liječnikom koristiti i homeopatske lijekove radi ublažavanja tegoba.

HOMEOPATSKA KUĆNA APOTEKA
Odlučite li iskoristiti prednost svih koristi koje pruža homeopatija, možda ćete poželjeti imati homeopatsku kućnu apoteku. To je izvrsna ideja sve dok budete konzultirali kvalificiranu osobu (liječnika, ljekarnika ili naše savjetovalište) prije nego li odaberete različite supstance koje trebaju biti u vašem apotekarskom ormariću, a to su one koje čovjek treba imati stalno pri ruci.

Vaš ljekarnik, liječnik će vas rado posavjetovati o kupovini, čuvanju (na tamnom, hladnom mjestu, daleko od jakih mirisa i dima) i uzimanju tih homeopatskih lijekova, isto kao i o doziranju, trajanju tretmana i sl. Vjerojatno će vam preporučiti da izbjegavate razine visokih potencija ako je u pitanju liječenje svakodnevnih manjih nelagoda i savjetovati će vam da u takvim slučajevima koristite niske ili srednje potencije. Za savjet se uvijek možete obratiti našem savjetovalištu telefonski (01/24.30.955) ili putem elektronske pošte.

HOMEOLAB nudi već gotove kombinirane pripravke za samopomoć, kao i pojedinačne. Pripravci za samopomoć u zrncima (globulicama) ili kapljicama pripadaju tzv. kombiniranim kliničkim homeopatskim lijekovima, što znači da se u jednoj globulici ili kapljici nalazi nekoliko različitih homeopatskih supstanca koje služe za tretiranje različitih pojavnosti pojedinog oboljenja. To su lijekovi širokog spektra, zajamčene kvalitete i maksimalne sigurnosti.

Kada budete imali odgovarajući izbor lijekova pri ruci u svojoj kućnoj apoteci, moći ćete brzo i djelotvorno reagirati pri svakom manjem problemu ili nezgodi koja se dogodi kod kuće, pogotovo ako su u pitanju problemi s manjom djecom (padovi, kontuzije, gripa…), ili problemi odraslih (migrena, stres, prehlada).

I naravno, u bilo kojoj situaciji ili tretmanu koji zahtijeva prvu pomoć, nemojte oklijevati s odlaskom liječniku i ukoliko ste zabrinuti razvojem bolesti ili ozljede. Učinite upravo onako kako biste to učinili u svakoj ozbiljnoj situaciji.

Bicom 2000 je sofisticiran biorezonantni aparat za liječenje koji sadrži više stotina unaprijed predefiniranih terapeutskih programa.
Elektromagnetna informacija dobiva se od tijela preko neke od brojnih elektroda, modificira se i vraća nazad preko magnetne modulacione elektrode s efektom suprotstavljanja neizbalansiranoj energiji. Ovaj proces pojačava regulaciju i detoksikaciju istovremeno stimulirajući imunološki sustav. Bicom ima ugrađenu opremu Elektroda Dermani Skrining (pretraživanje EDS) koja služi za procjenu pacijentove energetske ravnoteže, nutricijskog statusa, toksičnog opterećenja, a može se koristiti i za modificiranje postojećih programa liječenja. Ovo je sveobuhvatna biorezonantna / EAV oprema koja se može koristiti na jednostavan način kako za standardne terapeutske tretmane tako i za vrlo napredne primjene koje dozvoljavaju široke modifikacije programa liječenja, a čak i za razvoj novih programa.

VALNA PRIRODA BIOREZONANCIJE
Titranje je promjena bilo koje veličine u nekom sustavu oko srednje vrijednosti. Ono se najčešće proučava u fizici, ali postoji i u biološkim, ekonomskim i drugim sustavima. Titranje jednog sustava može pobuditi titranje drugog. Ti sustavi mogu ući u sinkrono titranje (rezonancija) koje može biti ponekad s razornim posljedicama. (Poznati su slučajevi da se most srušio kad je ušao u rezonanciju sa stupanjem vojnika ili da je kristalna čaša pukla kad je postigla rezonanciju s glasom pjevačice).

Srećom rezonancije češće imaju pozitivne efekte. Npr. mi čujemo jer timpanalna membrana uha rezonantno titra s izvorom zvuka (npr. gitarom), gledamo TV jer osjetne stanice oka primaju titranje izvora slike itd.

Ali što je biorezonancija? Ljudsko je tijelo izgrađeno od milijuna živih stanica koje emitiraju slabe elektromagnetske signale. Svaka je grupa stanica jedinstvena i prepoznatljiva po svojim jedinstvenim signalima koji imaju nekoliko tipičnih svojstava; oni su harmonični, periodični i specifične jačine. U zdravom organizmu sve stanice titraju harmonično i u interakciji jedna s drugom, baš kao instrumenti dobro uvježbanog orkestra.

Bolest nastaje kada neka grupa stanica kvari ovu harmoniju. Svaka stanica ima svoj jedinstveni signal Signal kompleksa stanica

Aparat za biorezonantnu terapiju (Bicom 2000) skenira grafičku shemu i „utvrđuje“ emitiraju li tkiva signale zdravih ili bolesnih stanica.

U konačnici struktura elektromagnetskih polja mijenja i utječe na mikrocirkulaciju bolesne zone, normalizira biokemijske reakcije i metaboličke procese i tako obnavlja oštećenja. Biološki sistem „prisiljen“ je obnoviti svoje fiziološke funkcije i pokrenuti odgovarajući imunološki odgovor.Sve stanice u organizmu emitiraju elektromagnetske signale kojima međusobno komuniciraju. Ako je stanica zdrava, ti će signali biti harmonični i u rezonanciji s ostalim stanicama organizma.Ukoliko neki patogen (toksin, alergen, virus, parazit…) napadne stanicu, tada signal koji ona emitira postaje poremećen.Poremećeni signal iz napadnutih stanica je zapravo kombinacija originalnih harmoničnih i neharmoničnih oscilacija uzrokovanih patogenom.

Biorezonantnim aparatom preko ulazne elektrode koja se nalazi na tijelu, detektiramo i prikupljamo fine elektromagnetske signale koje emitira stanica i dovodimo ih do aparata. Biorezonantni aparat tada te signale filtrira i tako odvaja one zdrave (harmonijske) od poremećenih (neharmonijskih). Terapijski dio aparata tada šalje invertirane neharmonijske signale natrag u organizam kao terapijski signal. Upravo taj signal ima za posljedicu odbijanje patogena od napadnute stanice.