za život bez boli

POLIKLINIKA NADO OSIJEK
POLIKLINIKA NADO ZAGREB NADO CENTAR VARAŽDIN NADO CENTAR RIJEKA NADO CENTAR SPLIT

Doktori
FIZIJATRIJSKO- REUMATOLOŠKO SAVJETOVALIŠTE Dr. Krapac
14.02.2014 10:10:21
Dr. Ladislav Krapac, specijalist reumatolog Životopis Ladislav ...
više...
ORTOPEDSKO SAVJETOVALIŠTE
14.02.2014 9:38:16
Prim.dr. Miroslav Buljan specijalist ortoped...
više...
AKUPUNKTUROLOŠKA ENERGETSKA MEDICINA
25.02.2014 12:43:22
Petar Stublia akupunkturolog...
više...
Više o suradnicima pogledajte ovdje... Djelatnici
NEUROKIRURŠKO SAVJETOVALIŠTE- DRUGO MIŠLJENJE DSC_0241
14.02.2014 10:15:38
Prim.dr. Gojko Buljat specijalist neurokirurg i kirurg, vertebrolog ...
više...
Više o djelatnicima pogledajte ovdje...
Početna » Izdvojeno, Terapije » Dekompresijska terapija kralježnice
07.11.2011 9:25:48
Autor:admin
Svrstano u: Izdvojeno, Terapije

Dekompresijska terapija kralježnice

Galerija:

 

Dekompresijska terapija je jedini neoperativni tretman koji je stvarno učinkovit kod teških
slučajeva discus hernia, degenerativnih bolesti zglobova, artritisa, stenoze (suženja spinalnog kanala) i pritiska na živčane korijene.
To je neoperativna trakcijska terapija za oslobađanje od bolova u leđima, nogama i rukama. Putem cikličkih faza distrakcije i relaksacije i pravilnim pozicioniranjem, spinalni disk (međukralješčani kolut) može biti izoliran i stavljen pod negativni pritisak izazivajući time efekt vakuuma unutar njega.

 Što taj vakuum učinak može učiniti ?

On postiže dvije stvari. S mehaničkog stajališta, ispupčenje koje je nastalo izvan normalnih granica diska može biti povučeno unutar diska putem vakuuma stvorenog unutar tog diska. Također vakuum potiče rast krvnog protoka i tako sekundarno stimulira zacjeljivanje. To rezultira reduciranjem boli i pravilnim cijeljenjem ozlijeđenog dijela kralježnice
Oslobađanje boli se također postiže neurološkim putem zbog strečinga (istezanja) receptora u mekom tkivu i zbog distrakcije zglobova.
Zbog distrakcije i pozicioniranja dolazi do dekompresije spinalnih diskova i fasetnih zglobova (mali zglobovi između kralješaka), a to povećava učinkovitost procesa cijeljenja te brzo i učinkovito uklanja bol. DTK potiče i pruža brzo, učinkovito i nevjerojatno popuštanje boli što omogućuje većini pacijenata vraćanje aktivnijem stilu života te brži povratak poslovno radnim obvezama. O psihološkom učinku i osjećaju korisnosti kod oporavljenog pacijenta ne trebamo ni govoriti.
Iskustvo nam pokazuje da se mnoge mehanički uzrokovane diskogene patologije mogu liječiti dekompresijskom terapijom (dekompresija se odnosi na redukciju pritiska unutar diska i na centripetalni učinak koji pojačava osmotsku izmjenu tvari, cirkulaciju pa stoga i cijeljenje ). Diskovi zahtijevaju difuziju stvorenu smanjenjem pritiska kako bi se vratili nutrijenti (hranjive tvari) i poboljšalo se cijeljenje.

Stresovi na međukralješčani disk i fasetne zglobove mogu voditi do upale, oštećenja, koncentričnih i radijalnih razderotina na hrskavičnom prstenu diska a time i uzrokovati prolaps (hernijaciju) diska. Kada nukleus (jezgra diska) probije fibrozni prsten prema kralješčanom kanalu onda dolazi do pritiska na kralješničnu moždinu ili živčane korijene, što uzrokuje žestoku bol i druge živčane poremećaje.
Istraživanje je pokazalo da se magnetskom rezonancom (MR) ne mogu uvijek dokazati svi bolovi uzrokovanih oštećenjem diska.
Jedan od razloga je i taj da se snimanje vrši u ležećem položaju, u kojemu diskovi nisu opterećeni u punom smislu gravitacijom i vlastitom težinom trupa, pa ne moraju pokazati slabost u vidu ispupčenja hrskavičnog obruča kao kada osoba stoji ili sjedi.

Istraživanje
DTK ima brojne kliničke studije koje dokazuju da DTK zaista postiže dekompresiju uzrokujući pojavu i zadržavanje negativnog pritiska unutar diska. Jedna takva studija je pokazala da od 219 pacijenata koji su završili dekompresiju kralješnice, njih 86 % je zamijetilo nestanak simptoma, dok je 84 % pacijenata ostalo naredna 3 mj. bez bolova, dok je 92 % pokazalo različite stupnjeve fizičkog napretka
Mnoge kliničke studije pokazuju učinkovitost dekompresijske terapije od 75-86% uspješnosti u popuštanju boli i simptoma.
U tijeku je istraživanje u Mayo Klinici.Početna studija je napravljena i rezultati su dobri, oni podržavaju kliničke rezultate koji su dobiveni iz doktorskih ordinacija što je dobra stvar, ali za to još treba vremena.

U Americi se obično provodi terapija (DTK), na sličnim ili istim aparatima, od 25 – 30 tretmana kroz 6 tjedana svaki dan. Cijena je od 2.500 – 3.000 $.
Kod nas u Nado centru iste rezultate (80 % uspješnosti u lumbalnom dijelu) dobijemo kroz 4 – 6 tretmana (u prosjeku) kroz 2 – 4 tjedna s razmacima između tretmana od nekoliko dana (ovisno o povredi, kronicitetu i upali živca) uz primjenu drugačijih sila i metoda rada.
Cijena takvog tretmana u prosjeku je od 200 – 300 $.

Uspješnost u rješavanju tegoba sa vratnom kralješnicom (bolovi, hernije, trnci u rukama, zatiljne glavobolje, vrtoglavice) nam je oko 95 %. Mi imamo potpuno drugačiju metodu rada s vratnom kralješnicom nego što se za sada provodi u svijetu.
U radu koristimo postupnost i individualne mogućnosti svake osobe, te tako čuvamo pacijentovo zdravlje i svoj ugled od mogućih komplikacija. Do sada nismo imali ni jedan slučaj u kome bi pacijentu naštetili ili narušili njegovo zdravlje. Najgora mogućnost je ta da nema poboljšanja poslije provedene terapije.
Radimo na tome da naša iskustva i rezultate dokažemo i publiciramo u svjetskim znanstvenim časopisima kako bi to jednog dana bio opće prihvaćen model liječenja kod mehanički uzrokovanih bolova u leđima/nogama, vratu/rukama.

NEOPERATIVNA DEKOMPRESIJSKA TERAPIJA KRALJEŠNICE (DTK)

Dekompresija je najučinkovitije neoperativno liječenje za teške slučajeve hernijacije kralješaka, stenoze (suženje) u području korjena živca, spondilolisteze (pomaka jenog kralješka u odnosu na drugi).
Ova napredna tehnologija omogućava popuštanje bolova kod pacijenta povećavajući prostor između kralješka povećavajući visinu diska.
Spinalna dekompresijska terapija je klinički dokazana s učinkovitošću od 86% . Studije pokazuju da je u značajnom broju disk odgovoran za bol u lumbalnom dijelu/nogama , kao i u vratu/rukama. Kompresija povećava unutarnji tlak u disku uzrokujući moguće ispupčenje ( bulging ) ili protruziju ( hernijaciju ) hrskavičnog koluta.
Spinalna dekompresija obuhvaća funkcionalne i mehaničke aspekte diska. Studije potvrđuju značajno smanjivanje unutarnjeg pritiska u disku uslijed neoperativne diska, degeneracije međukralješčanog koluta (diska), arthiritisa na malim zglobovima dekompresije diska i živčanih korjenova.
Nasuprot tome, konvencionalna trakcija nikad nije dokazala smanjenje unutarnjeg pritiska u disku, čak suprotno, mnogi stari trakcijski uređaji zapravo povećavaju taj pritisak zbog refleksnog mišićnog spazma.

Naša kompjuterski kontrolirana oprema dizajnirana je da primjeni dekompresiju kralješnice bez refleksnih paravertebralnih mišićnih kontrakcija. Ona kontrolira varijacije u sili trakcije uklanjajući mišićnu zaštitu (napetost) koja je tipična u radu sa konvencionalnim trakcijskim uređajima. Preprogramirani uzorci za postizanje i spuštanje trakcijske sile dozvoljavaju veću razinu spinalne dekompresije i rehidraciju diska.

Koja je razlika između spinalne (kralješnične) dekompresije i klasične trakcije kralješnice?

Svaka dekompresijska terapija je vrsta trakcije a svaka trakcije nije dekompresijska .

Trakcija je jednostavna trakcijska sila koja se primjenjuje na pacijenta u nakani rasterećenja zglobova tijela, mišića i drugih struktura. Biti ovješen na nogama naopačke je na primjer učestala metoda za djelovanje trakcije na kralješnicu. Iako različiti oblici trakcije postoje već 1000 godina, popuštanje boli nije dugotrajno. Čak je nekoliko studija pokazalo da je uobičajena trakcija neučinkovit oblik rješavanja bolova u vratu i leđima. Razlog je neočekivan, ali poprilično jednostavan. Naše tijelo reagira na statičko rasterećenje kralježnice kontrakcijom, stiskanjem mišića koji okružuju kralježnicu.
S time se ne postiže željeni efekt rasterećenja kralješnice, nego se pritisak zapravo povećava zbog povećanja pritiska unutar diska, a to ne dozvoljava disku da zacijeli i rehidrira se. S druge strane, spinalna dekompresija je modificiran, poboljšan oblik trakcije. Kompjuterska tehnologija se koristi za kontrolu varijacija u rasterećenju kralješnice, te se na taj način učinkovito izbjegava tjelesni odgovor u obliku mišićne kontrakcije. Terapeut može kontrolirati koliko snage istezanja pacijent osjeća, kao i koliko traje istezanje i koliko često će se ono ponoviti u intervalima.

U kliničkoj slici bolova u donjem dijelu leđa postoji značajna razlika između spinalne dekompresije i konvencionalne spinalne trakcije. Trakcija zakazuje u mnogim slučajevima jer uzrokuje podraživanje mišićnih receptora za istezanje koji onda uzrokuju kontrakciju paravertebralne muskulature, a taj mišićni odgovor zapravo uzrokuje povećanje pritiska unutar diska. Nasuprot tome, autentična dekompresija je postignuta stupnjevitim i izračunatim povećanjem sile istezanja. Visoko specijalizirani kompjuter mora usklađivati primjenu sile istezanja kako bi se postigao idealni učinak. S pravom dekompresijom, pritisak unutar prostora diska može biti snižen na – 150 mmHg. Prema literaturi, tradicionalna trakcija je dokazano manje učinkovita i biomehanički neprikladna za optimalne terapeutske rezultate. U stvari, jedna studija po Mangionu je zaključila da bilo koja korist proizašla od kontinuirane trakcije je ustvari proizašla zbog prisilne imobilizacije, a ne zbog stvarne trakcije. U drugoj studiji, Weber je usporedio pacijente tretirane trakcijom s kontrolnom grupom koja je imala simuliranu trakciju. Ta studija je pokazala da ne postoji značajna razlika između te dvije grupe. Istraživanje potvrđuje da tradicionalna trakcija ne provodi spinalnu dekompresiju – nasuprot tome, dekompresija, tj.olakšanje zbog distrakcije i pozicioniranja intervertebralnog diska i fasetnih zglobova lumbalne kralježnice, dokazana je učinkovitim tretmanom za hernijaciju diska i degenerativnu bolest održavajući negativni tlak unutar diska.
Kut dekompresije za aficiranu razinu uzrokuje negativan pritisak unutar diska koji stvara osmotski pad tlaka, te posljedično pritjecanje nutrijenata, vode i krvi u hernirani ili degenerirani disk dozvoljavajući zacjeljivanje.

Da li je DTK nešto novo ?

Da, iako je trakcijska terapija prisutna tisućama godina. Napredovanje u opremi i procedurama doveli su do dramatičnog unaprjeđenja učinkovitosti.

Zašto se dekompresijska terapija kralješnice (DTK) koristi relativno malo u službenoj medicini ?

Razloga je više. 1.) Većini liječnika ovaj pojam je prilično nepoznat. Liječnici su upoznati uglavnom sa klasičnom trakcijskom terapijom koja ne pokazuje ni približno tako dobre rezultate kao dekompresijska terapija, pa oni onda nemaju visoko mišljenje o trakciji kao nekoj učinkovitoj medicinskoj proceduri.
2.) DTK se počela ozbiljnije primjenjivati i znanstveno dokazivati u SAD-u tek zadnjih par godina. Za očekivati je da će u bližoj budućnosti DTK i u Evropi postati stup terapije u liječenju tegoba uzrokovanih degeneracijom diska i funkcionalnih poremećaja u kralješnici.
3.) Onaj tko se odluči raditi sa ekstenzomatima i DTK-om treba sav svoj profesionalni život posvetiti samo tome, jer treba puno znanja, iskustva, usavršavanja i ljubavi da bi se dobili dobri rezultati. Samo rad, godine iskustva i učenje su garancija uspješnih tretmana. Potrebna je potpuna posvećenost tom poslu.
4.) Nemoguće je iz knjige naučiti dobro provoditi DTK.

Osobno na DTK kod npr. hernije diska gledam kao na umjetnost pecanja:
Svi imaju pribor i pecaju, ali svi ne love ribe. Svaka vrsta ribe i svako različito mjesto za pecanje, za uspješan lov iziskuju puno znanja, iskustva, strpljivosti i nadmudrivanja. Da bi se upecala i izvukla velika riba treba puno potezanja i popuštanja udice. Ne smije se ni pretegnuti ni popustiti. Za to treba osjećaj. Isto je i sa tretiranjem hernije diska. To je nevidljiva umjetnost, koja na kraju bude nagrađena veselim osmjehom i sretnim pacijentom bez bola i bez operacije.

Shealy institut za sveobuhvatnu zdravstvenu skrb i kliničko istraživanje, Springfield, SAD:
„ Od svih bolova, bol u lumbosakralnoj kralješnici je najčešća. Ona uzrokuje gubitak radne sposobnosti i jedan je od najčešćih uzroka onesposobljenosti kod osoba mlađih od 45 godina. Bolovi u leđima su najskuplji problem u industrijski najrazvijenijim zemljama. Mi smatramo da poboljšanjem metoda koje su slične trakciji, popuštanje boli bi se postiglo brže i uz manje troškova. Iako se zdjelična trakcija koristila stotinama godina za rješavanje bolova u donjem dijelu, većina neurokirurga i ortopeda nije oduševljena zbog nekonstantnih rezultata i nezgrapne opreme. Zaista, obična trakcija nije učinkovita i zbog toga skoro nijedna klinika za bol nije uključila trakciju u njihov pristup ublažavanja bolova.
Tijekom 25 godina, tretirali smo tisuće pacijenata s kroničnom boli u leđima koji nisu reagirali na konvencionalnu fizikalnu terapiju. Naš najuspješniji pristup je obuhvaćao 10-15 dana terapije, 8 sati na dan, uključujući liječnike, fizioterapeute, medicinske sestre, psihologe, TENS, maserke, a taj multidisciplinarni pristup je imao rezultate u 70 % tih pacijenata. Naš program je priznat kao jedan od najučinkovitijih programa u SAD-u. …
…Problem je bio napraviti mobilizaciju kralješnice do stupnja gdje bismo mogli napraviti dekompresiju kod hernije diska i dobiti popuštanje boli.“
Sustav za neoperativnu dekompresijsku terapiju kralješnice je razvijen specijalno za mobilizaciju i distrakciju lumbalnog segmenta. Upotrebom specifične kombinacije lumbalnog pozicioniranja i promjenljivosti stupnja i intenziteta sile, postigla se distrakcija i dekompresija.
Prema studiji u američkom časopisu o boli, dekompresijska terapija postiže dobre ili odlične rezultate kod 86% pacijenata s hernijacijom ili rupturiranim diskom i kod 75% pacijenata s fasetnim arthritisom (na malim zglobnim površinama kralješka).

DTK je naročito učinkovita kod bolova u leđima, bolova u vratu, ruci, trnaca niz ruku/nogu, išijasa, bulginga (ispupčenja) i / ili hernije diska (na jednoj ili više razina), degenerativnih bolesti diska, u fazi rehabilitacije poslije operacije discus hernie, glavobolja i vrtoglavica kao posljedice problema sa vratnom kralješnicom, kod skolioza.
Statistika (SAD) :
• 80-90% odraslih osoba će ponekad u svom životu doživjeti bolove u donjem dijelu leđa
• bolovi u donjem dijelu leđa su vodeći uzrok nesposobnosti kod ljudi mlađih od 45 godina
• bolovi u donjem dijelu leđa su drugi vodeći uzrok posjeta liječniku
• bolovi u donjem dijelu leđa su treći uzrok zaprimanja pacijenta u bolnicu
• godišnji troškovi za bolove u donjem dijelu leđa, kreću se od 20-75 biliona $ samo u SAD-u
• studije pokazuju da 15-20 % populacije ima bolove u donjem dijelu leđa u bilo kojoj godini života

Jedan od najvećih prihvaćenih mitova o bolovima u leđima je taj da ona prolazi sama od sebe, bez ikakvog tretmana. Većina liječnika vjeruje u tvrdnju da će 90% svih epizoda bolova u donjem dijelu leđa proći unutar mjesec dana.

Činjenice o operaciji donjeg dijela leđa :
• američki kirurzi izvode više od pola milijuna operacija na leđima svake godine
• operacija leđa u SAD-u je 40% češća nego u 11 drugih razvijenih zemalja i 5 puta češće provedena nego u Engleskoj i Škotskoj
• većina operacija leđa je neuspješna ( neke studije pokazuju da je uspješnost manja od 60% ). Kada jednom obavite operaciju, velike su šanse da će te ju morati operirati i drugi put
• svake godine se pojavi otprilike 25,000 – 50,000 dokumentiranih slučajeva neuspješne operacije leđa
• studija objavljena u medicinskom časopisu – SPINE (Kralješnica) govori o 109 pacijenata koje su pratili tijekom 12 godina nakon operacije leđa i oni izvještavaju da je 64 % pacijenata zadovoljno rezultatima dok se njih 28 % žalilo na značajne bolove u leđima ili nogama, a 7,3 % pacijenata je imalo ponovnu operaciju
• druga je studija, također objavljena u časopisu SPINE, pratila dugoročne rezultate 575 pacijenata koji su imali operaciju leđa. Prema studiji, 70 % pacijenata se i dalje žalilo na bolove u leđima, od toga 83 % pacijenata je osjećalo konstantnu tešku bol, kod 45 % pacijenata je preostao išiias, 47 % pacijenata je zadobilo neki oblik nesposobnosti, a 17 % pacijenata je moralo ponoviti operaciju

Prije 20 -ak godina NASA je bila prva koja je istražila učinke nulte gravitacije na kralježnicu tijekom svemirskih putovanja. Znanstvenici su utvrdili da je pritisak na kralješnicu eliminiran u stanju nulte gravitacije. Dodatno, astronauti su još i narasli 2 inča tijekom svojih misija zbog povećane visine diska radi rasterećenja pritiska na disk uslijed nedostatka gravitacije.
Kada se putuje kroz svemir, učinci gravitacije su uklonjeni i osoba se nalazi u bestežinskom stanju. Nestaje sav pritisak na kralježnicu i diskove . Čak se čini da se stvara negativan pritisak.
Smatra se da negativan pritisak u disku kod DTK zapravo ” uvlači ” hernirani materijal natrag u disk i dozvoljava disku da zacijeli. Tako se djeluje na disk i rješava pravi uzrok boli i simptoma, umjesto prikrivanja stanja lijekovima ili operacijama herniranog diska.
Kombinacijom dokazanih znanstvenih principa, najnovijih tehnoloških dostignuća, suradnjom liječnika i specijaliziranih timova inženjera, razvijeni su sustavi koji mogu oponašati isto stanje negativnog tlaka na kralješnicu koje ima anti-gravitacija. Razvijena je napredna tehnologija koja stvara učinak svemirske anti-gravitacije upravo ovdje na zemlji. Jedan od takovih sustava je i stol 3D ActiveTrac za neoperativnu dekompresijsku terapiju kralješnice koji se nalazi u Nado centru zdravlja.

Kako se diskovi (međukralješčani koluti) oštećuju ?
Općenito, diskovi su čvrsti i savitljivi, pa ipak su vrlo podložni ozljedi ponavljanim aktivnostima i opterećenju, npr. kada nepravilno podignete neki predmet ili sjedite duže vremena u jednom položaju, tada vlakna diska postaju slaba. Primjer – spajalica za papir – ako ju savijete jednom, ona neće puknuti, ali ako to ponavljate više puta, ona će puknuti na pola. Vlakna se vanjskog dijela diska ponašaju uglavnom na isti način – kako se stresovi na disku ponavljaju ( kao što je npr. ponavljano podizanje predmeta ili sjedenje.. ), tako vlakna slabe. To uzrokuje stvaranje malih pukotina koje pak tvore put za curenje tekuće (želatinozne) jezgre (nucleus pulpozus). To je zapravo početak bulging-a ili hernijacije međukralješčanog koluta (diska).

Ponavljanje bolova u leđima
Istraživanje pokazuje da ukoliko je netko imao napad boli u leđima, da te osobe imaju 84 % šansi da se taj napad ponovi. Spinalni diskovi nemaju vlastitu opskrbu hranjivim tvarima, stoga oni trebaju trajnu opskrbu svježim kisikom i hranjivim tvarima usisavanjem ( difuzijom ) kako bi ostali zdravi. Oni to i dobivaju ukoliko postoji normalan pokret i mišićna snaga u kralježnici.

A ) U normalnom stanju, diskovi se hrane i oksigeniraju konstantnim recikliranjem tekućine diska, koje se dešava unutar normalnih granica spinalnih pokreta. Pri pokretu disk ” uvlači ” tekućinu punu kisika i nutrijenata te ” izbacuje ” otpadnu tekućinu. Taj proces difuzije (usisavanja) tekućine je u velikoj mjeri određen unutarnjim pritiskom diska. Taj mehanizam difuzije radi dobro dokle god diskovi nisu ozlijeđeni, a pokretljivost kralješnice je normalna. Ali kad se disk jednom ozljedi, njegova sposobnost za zadržavanjem hidracije nestaje, te on postaje suh, krhak ( lomljiv ) i degenerira što vodi do kroničnog problema.

B ) Diskovi su stalno pod pritiskom. Oni su dizajnirani da apsorbiraju udarce i sudare kralješaka tijekom pokretanja (kretanja) kralješnice i da održe fleksibilnost kralješnice. Pritisak unutar diska gura kralješke i sprečava njihov sudar tijekom aktivnosti, kao što su trčanje i skakanje. Nažalost, taj konstantni unutarnji pritisak u disku svakodnevno tjera tekućinu, a to otežava da disk uvuče novu, zdravu tekućinu punu kisika i nutrijenata (hranjivih tvari).
Ta dva faktora ( A+B ) otežavaju tijelu da diskove održava debelim, punašnim i zdravim te oni postaju podložniji (ranjiviji) nastajanju stanja kao što su bulging (ispupčenje), hernija diska, protruzija diska …

Bilo bi logično da oštećeni disk može zacijeliti, jer disk je ipak živo tkivo. No stvar je u tome da za cijeljenje neki uvjeti kao i liječenje trebaju biti dobri (neki diskovi se uopće ne mogu popraviti npr. sekvestrirani tj. oni kod kojih je došlo do prsnuća hrskavičnog prstena i nastanka odlomljenih komadića). Većina cervikalnih i lumbalnih hernija diska su prisutni duže vremena prije nego što budu dijagnosticirani. Tijekom tog vremena može biti učinjeno puno štete disku i okolnim strukturama.
Spinalni diskovi su zdravi kada su kosti s kojima su spojene sposobne pomicati se u normalnom opsegu pokreta. Kada kosti izgube svoj normalan položaj, kroz npr. padove u djetinjstvu ili zbog sporta ili jednostavno slabe posture, spinalni diskovi su nesposobni izmjenjivati hranjive tvari s krvnim tokom. Stoga oni slabe i pucaju “pripremajući teren” za hernijaciju cervikalnih (vratnih) ili lumbalnih diskova (u donjm dijelu leđa), a sve se to dešava postupno. Naravno, disk može puknuti i zbog traume npr. pad, nepravilno podizanje tereta, težak fizički rad, ali i u prometnoj nesreći (obično u vratnom dijelu). U biti jezgra diska ( nucleus pulposus ) se probija kroz vanjski zid vezivnog prstena ( annulus fibrosus ) i stvara pritisak na leđnu moždinu ili na živce.

Većina ljudi samo nastavi s normalnim načinom život nakon što se oporave od teške epizode (napada) boli u donjem dijelu leđa, a to može biti velika greška. Zašto ? Vanjska 1/3 diska je jedini dio diska koji je osjetljiv (senzibiliziran) za bol. Nakon što se upala smanji, vanjska vlakna se ne iritiraju i to daje lažan osjećaj sigurnosti. Takvi diskovi su doslovno otkucavajuća bomba, čekajući da se napravi jedna pogreška i onda BUM !, ponovo slijedi borba s bolovima. Često je onda bol i jača jer su diskovi tada više oštećeni nego prije. Obično svaki puta kada dođe do nove povrede ili bola, to bude jače i kroz sve duži period oporavka. Još nešto što se često dešava je da bol počinje šetati. Bol tada nije locirana samo u donjem dijelu leđa ili vratu, nego se bol javlja u obliku išijasa (upala živca niz nogu) ili cervikalne radikulopatije (bol koja svoj uzrok ima u vratu a osjeti se u ramenu, lopatici ili ruci).
Posljedica takvog stanja može biti bol u ruci / šaci, ukočenost / trnci u rukama ili nogama, slabljenje stiska, pad stopala kao i šepanje.
Kada jedanput više ne djeluju ni tablete, ni injekcije, ni fizikalna terapija, tada se obično preporučuje operativni zahvat, sa vrlo upitnim rezultatom. Prije operativnog zahvata treba svakako provesti neoperativnu dekompresijsku terapiju kako bi se operacija izbjegla kao i moguće postoperativne komplikacije i duga rehabilitacija.
DTK pomaže ozlijeđenom disku da izmjeni hranjive tvari s krvnim tokom pomoću izoliranja (stavljanja tijela u određeni položaj) na određenom spinalnom segmentu i „pumpanjem“ diska – što kralješci inače i rade disku kad je sve u normalnom stanju. To „pumpanje“ diska potiče izlazak toksina iz diska, a dopušta hranjivim tvarima da iz kapilara krvnog toka uđu u disk.
Stol 3D Active track (sofisticirani ekstenzijski uređaj američke proizvodnje) sposoban je poništiti silu gravitacije zbog dizajna stola koji omogućuje dijelovima diska koji su hernirani da budu uvučeni natrag u središte diska jer dolazi do stvaranja negativnog tlaka unutar diska, odnosno dolazi do učinkovitog vakuum efekta. Disk je sposoban iskoristiti to anti-gravitacijsko stanje za zacjeljivanje, zbog dotoka svježih hranjivih tvari i odnošenja otpadnih produkata.
Neoperativna i neinvazivna dekompresijska terapija kralješnice je vrlo učinkovit i dobar način rješavanja boli i problema vezanih za cijelu kralješnicu.

Kada je hrskavični prsten na intervertebralnom disku oslabljen, pritisak na jezgru (nucleus pulposus) unutar diska će uzrokovati oštećenje (ispupčenje, herniju, protruziju).

Fatal error: Uncaught Exception: 12: REST API is deprecated for versions v2.1 and higher (12) thrown in /var/www/vhosts/nado.hr/httpdocs/web/wp-content/plugins/seo-facebook-comments/facebook/base_facebook.php on line 1044